Author Topic: DEPRESIJA  (Read 11232 times)

0 Members and 1 Guest are viewing this topic.

Veselin.Medenica

  • Administrator
  • *****
  • Posts: 975
    • Masaza Beograd
DEPRESIJA
« on: April 06, 2004, 04:36:42 PM »
Ako postoji pakao na zemlji, naæi æete ga u srcu melankoliènog èovjeka!

Robert Burton
Anatomy of Melancholy, 1621.


Što je depresija?

Depresija je stara koliko i èovjeèanstvo. Ubraja se ne samo u najranije opisane bolesti u povijesti medicine, nego i u najèešæe psihièke poremeæaje današnjice. Rijeè "depresija" podrijetlom je iz latinskoga jezika - latinski depressio dolazi od deprimere, što znaèi potisnuti, pritisnuti, udubiti ili potlaèiti.
Trenutno je depresija za žene zdravstveni problem broj dva, a u ukupnoj populaciji depresija je na èetvrtom mjestu. Prema procjenama Svjetske zdravstvene organizacije depresija æe do 2020. godine postati drugi svjetski zdravstveni problem, a gledajuæi samo žensku populaciju, zdravstveni problem broj jedan. Posljedica je to kontinuiranog porasta broja depresivnih osoba što se prati od 1910. g. nadalje. Najmanje svaki deseti èovjek ima šansu jednom u životu oboljeti od depresije, može se javiti od djeèje do starije dobi, a naroèito je èesta u srednjim godinama. Depresija uzrokuje duboke patnje i veæina se struènjaka slaže da je to za èovjeka najbolnije životno iskustvo s kojim se može suoèiti.
Depresija je više od obiène tuge. Meðutim, ako se tuga pojavi bez ikakva razloga ili je ona nesrazmjerna razlogu nastanka, ako ne prestaje ili se ponovno vrati, ako nam je teško raditi, družiti se, spavati, jednom rijeèju više se ne možemo veseliti životu, onda to više nije neraspoloženje, nije obièna tuga, nego depresija.
Depresija je ozbiljan duševni poremeæaj, prava bolest koja se mora lijeèiti. Ona zahtijeva lijeèenje jer utjeèe na cjelokupni život bolesnika, a ako se ne lijeèi, sve se više pogoršava. Zbog neupuæenosti, depresiju èesto ne prepoznaju ni osobe koje od nje pate, kao ni njihova najbliža okolina, èak i kad depresija uzrokuje znaèajne braène, obiteljske, profesionalne i socijalne poteškoæe. Depresija je bolest sa znaèajnom smrtnošæu. Podaci govore da i do 15% depresivnih osoba poèini samoubojstvo. Stoga depresija zahtijeva ozbiljan pristup, èim ranije prepoznavanje i adekvatno lijeèenje da bi se izbjegle moguæe pogubne posljedice.



Što je raspoloženje, a što je afekt?

Raspoloženje je unutarnje duboko i trajno emocionalno stanje koje daje ton i boju percepciji, doživljaju svijeta i sebe samoga. Raspoloženje utjeËe na cjelokupna duševna zbivanja, voljni i nagonski život, opažanje, mišljenje, svijest, pažnju, pamÊenje i psihomotoriku. Za razliku od raspoloženja, afekt je kratkotrajno, aktualno emocionalno stanje koje se ogleda u izrazu i mimici lica, tonu i modulaciji glasa, pokretima i ponašanju. Raspoloženje je unutarnje emocionalo stanje pojedinca, a afekt je vanjski izražaj tog stanja. Raspoloženje oscilira u svakodnevnom, normalnom životu, pa tako može biti nešto tužnije ili veselije, ali se uglavnom održava unutar nekih društveno prihvatljivih granica i osoba ga može kontrolirati. Meðutim, promjene raspoloženja koje klasificiramo kao psihijatrijski poremeæaj razlikuju se od prethodnog po jaèini otklona od normalnog, po duljini trajanja i nemoguænosti da osoba takvo raspoloženje kontrolira. Raspoloženje može biti bolesno sniženo, pa tada govorimo o depresiji, ili bolesno povišeno, pa tada govorimo o maniji ili hipomaniji. Te se promjene mogu javiti bez ikakvog oèiglednog razloga ili su u oèitom neskladu s uzrokom.



Koje su najèešæe zablude
Depresija æe brzo proæi sama od sebe, pa lijeèenje i nije potrebno.

Depresija je nešto što napada samo slabe i bespomoæne.

Promjenom okoline, proæi æe i depresija (Depresija je kao kovèeg, putuje zajedno s njegovim vlasnikom!).

Depresivan èovjek najbolje zna kako mu je (djelomice toèno!) pa se sam može i izlijeèiti (pogrešno!).




Što ne smijemo zaboraviti?

Depresija je izljeèiva bolest.

Što više bolesnik zna o depresiji i što više sudjeluje u programu svog lijeèenja, lakše æe se osloboditi depresije.

Izljeèenje nikada ne dolazi preko noæi; potrebno je više tjedana da bi se bolesnik osjeæao bolje.

Depresija nije znak slabosti, depresija je bolest.

Depresija je èesto neprepoznata i od lijeènika primarne zdravstvene zaštite, najèešæe zbog prisutnih tjelesnih simptoma koji pozornost lijeènika odvlaèe u pogrešnom smjeru.

Zbog neznanja, krivih stavova i uvjerenja, velik broj depresivnih osoba ne traži medicinsku pomoæ.

Depresiju moramo upoznati da bismo se lakše mogli boriti protiv nje.





Što nije depresija?

Depresija nije osjeæaj prolaznog neraspoloženja, ona je bolest koja znaèajno narušava svakodnevni život.

Depresija nije znak moralne slabosti; depresija je posljedica narušene ravnoteže kemijskih tvari u mozgu, pri èemu važnu ulogu igra nasljeðe, stres, naèin života.

Velika je razlika izmeðu obiènog neraspoloženja i patnje uzrokovane depresijom. Kada smo razoèarani životom, kada ostanemo bez prijatelja ili izgubimo voljenu osobu, prirodno je da smo tužni i zabrinuti. Takvi dogaðaji gase nam radost življenja, no ubrzo se veæina ljudi vraæa u svoje uobièajeno stanje.




Kako prepoznati depresiju?

Depresija je bolest, jednako kao i povišeni krvni tlak ili šeæerna bolest. Bolesnici, kao i kod bilo koje druge kroniène bolesti, moraju nauèiti kako je prepoznati i nositi se s njom tijekom života. Ne smijete biti posramljeni ako ste depresivni. Izrecite kako se osjeæate! Neka Vaš lijeènik zna sve o Vašim tegobama. Ako lijeènik ne upozna Vaše smetnje, tegobe i simptome, teško mu je postaviti ispravnu dijagnozu. Postoje uèinkoviti naèini za lijeèenje depresije i za ponovni povratak u normalan život bez patnje. Ali ako se depresija ne lijeèi, ona može postati bolest koja ugrožava život!
Depresija je bolest koja uzrokuje smetnje u osjeæajnoj, ali i tjelesnoj sferi pojedinca. Veæina ljudi tijekom života iskusi žalosno raspoloženje. Stresni dogaðaji poput smrti u obitelji ili financijskih problema mogu biti povod za depresiju, a ponekad se ljudi osjeæaju depresivnima bez ikakvog jasnog razloga. Na pravu depresiju treba posumnjati kada se osoba konstantno osjeæa žalosno svakog dana u razdoblju od dva tjedna ili duže i kada je više ništa ne može razveseliti.
Depresivni bolesnici su slabo raspoloženi, tužni, bezvoljni i pojaèano umorni. Depresija se takoðer manifestira ravnodušnošæu, bezidejnošæu, apatijom, gubitkom životne radosti (ahedonijom), ali i u nekim sluèajevima pojaèanom napetošæu, nemirom i razdra-žljivošæu. Isto tako depresija može ometati osnovne tjelesne funkcije, te se manifestirati poremeæajem sna, smanjenjem ili pojaèanjem apetita, tromošæu, nemirom, slabošæu, isrpljenošæu, gubitkom koncentracije i zaboravljivošæu. Depresivno raspoloženje onemoguæava bolesnike u obavljanju normalnih i svakodnevnih životnih aktivnosti. Ljudi oboljeli od depresije mogu osjeæati pretjerani sram ili krivnju i mogu se opširno baviti mišlju o smrti i umiranju, ukljuèujuæi i ideje o samoubojstvu.



Koliko èesto se depresija javlja u populaciji?

Depresija je jedan od najèešæih psihièkih poremeæaja današnjice. Broj osoba s depresivnim poremeæajem raste kontinuirano od poèetka prošlog stoljeæa u svim industrijaliziranim zemljama svijeta. Epidemiološka istraživanja govore da 3-4% populacije boluje od težih, dok 1,5 do 2% od blažih oblika depresije. Žene èešæe obolijevaju od muškaraca u odnosu 2:1. Toèan razlog takve pojave se ne zna, ali je pretpostavka da tome doprinose hormonske promjene u žena, trudnoæe i porodi i predodreðenost životnih uloga.
Depresija se najèešæe javlja u 40-im godinama života, iako se u 50% sluèajeva bolest pojavi ranije. U dobi iznad 60 godina javlja se 10% depresija, što ponekad predstavlja dijagnostièki problem spram demencija. Nema znaèajnije razlike u uèestalosti javljanja poremeæaja izmeðu razlièitih rasa, niti je opažen znaèajniji utjecaj socijalno-ekonomskog stanja.
Povišeni rizik pojavljivanja depresivnog poremeæaja postoji kod obiteljske anamneze alkoholizma, depresije i gubitka roditelja prije dobi od 11 godina.
Depresija predstavlja ozbiljnu bolest i može uzrokovati velike ekonomske gubitke društva.



Kako nastaje depresija?

Naèin kako depresija nastaje za sada nam nije poznat. Postoje brojne teorije o nastanku depresije, no veæinu ih se može prikazati unutar dvije osnovne podskupine - biološke i psihosocijalne osnove bolesti.

Koje su biološke osnove bolesti?
Genetièka istraživanja i istraživanja djelovanja antidepresivnih lijekova ukazali su na znaèajnost biologijske podloge depresije. Tako je rizik obolijevanja od tog poremeæaja u obiteljima bolesnika depresije 2-3 puta veæi nego što je to sluèaj u opæoj populaciji. Biološku osnovu depresije predstavlja poremeæaj ravnoteže prijenosnika živèanih impulsa (neurotransmitora). Naime, premda mozak izgleda poput kompaktne mase, njega tvore milijarde sitnih živèanih stanica koje su meðusobno odijeljene vrlo uskim prostorom. Osnovnu jedinicu živèanog sustava èini živèana stanica - neuron, a uski prostor koji odjeljuje neurone meðusobno nazivamo sinapsom. Prijenos impulsa (informacije) izmeðu dviju živèanih stanica ne može se odvijati izravnim kontaktom, veæ taj prostor (sinaptièku pukotinu) "premoštavaju" posebne kemijske tvari (neurotransmitori) koje se oslobaðaju iz završetka jedne živèane stanice, prelaze sinaptièku pukotinu, vežu se na posebna mjesta (receptore) susjedne živèane stanice i tako prenose podražaj. Najzastupljeniji neurotransmitori su serotonin, noradrenalin, dopamin, acetilkolin i drugi. Dugo se vremena u poremeæaju neurotransmiterskih sustava, osobito noradrenergièkog i serotonergièkog, tragalo za uzrokom nastanka depresije. Depresija se dovodi u vezu s promjenama u nastanku i razgradnji pojedinih neurotransmitora u mozgu, te s promjenama u broju i osjetljivosti njihovih receptora. Osobito je bila poznata tzv. "katekolaminska" teorija depresije, koja je objašnjavala depresiju kao manjak noradrenalina i/ili serotonina. Ta teorija je u sebi objedinila niz klinièkih zapažanja i eksperimentalnih istraživanja, meðutim, nije uspjela na zadovoljavajuæi naèin objasniti zašto uz terapiju antidepresivima, koji gotovo neposredno nakon uzimanja poveæavaju razinu neurotransmitora u sinapsi (mjestu dodira dvaju živèanih stanica), do poboljšanja klinièkog stanja bolesnika dolazi tek nakon 3-4 tjedna kontinuiranog uzimanja. Odgovor vjerojatno leži u èinjenici da je antidepresivima potrebno vrijeme za izazivanje odreðenih promjena, odnosno za korekciju promjena koje su izazvale depresiju.
Buduæi da su svi neurotransmiterski sustavi meðusobno funkcionalno povezani, teško se može za promjene u depresiji "okriviti" samo jedan od njih. Radi se najvjerojatnije o dinamièkom meðuodnosu, gdje je jedan ili više sustava odgovorno za poèetak promjena, na što se nadovezuju druge promjene.

Koja je psihosocijalna pozadina?
Bihejvioralna teorija govori o depresiji kao o nauèenoj bespomoænosti. Nauèena bespomoænost uspostavlja se u stresnim situacijama koje se ne mogu izbjeæi ili nad kojima se ne može uspostaviti kontrola. Depresija nastaje kod osoba koje uvijek iznova doživljavaju neuspjeh u nastojanju da svojim snagama prevladaju neke životne probleme. U depresivnih osoba nedostaje pozitivnih poticaja zdravog ponašanja i doživljavanja.
U centru pažnje psihodinamske teorije leži gubitak, stvarni ili zamišljeni, drage osobe ili predmeta (objekta). Negativne emocije usmjerene k objektu bolesnik ne priznaje i ne prepoznaje te se one pretvaraju u osjeæaj krivnje, bezvrijednosti i besperspektivnosti. Ti su simptomi tipièni za depresiju.
U socijalnim teorijama važnu ulogu ima stres, pa se tako pretpostavlja da niz stresnih situacija predodreðuje osobu za razvoj depresije. No to se nizom znanstvenih istraživanja nije uspjelo potkrijepiti. Meðutim, naðena je povezanost izmeðu javljanja depresije i gubitka jednog od roditelja prije navršenih 11 godina, te gubitka braènog partnera.

Koje je suvremeno tumaèenje nastanka depresije?
Danas smatramo da je depresija biopsihosocijalni poremeæaj. Ona ne može nastati ako u osobe ne postoji manja ili veæa uroðena predodreðenost za pojavnost depresije. Ako je ta predodreðenost (predispozicija) vrlo jaka, tada postoji velika moguænost da æe se depresija javiti i bez nekog vanjskog povoda. Naprotiv, u sluèaju slabe predispozicije, trebat æe se zbivati brojni nepovoljni i stresni dogaðaji da se depresija pojavi.



Kako izgleda i kako se osjeæa osoba koja pati od depresije?

Osnovne karakteristike ove bolesti su sniženo, depresivno raspoloženje, gubitak osjeæaja zadovoljstva, gubitak snage i energije, javljanje osjeæaja neodreðenog straha (anksioznosti), osjeæaj krivnje, bezperspektivnosti, bezizglednosti, gubitak volje za životom, razmišljanja o samoubojstvu i pokušaji. Uz to nastupa promjena mišljenja, sna i apetita.

Kakvo je raspoloženje?
Promjena raspoloženja je "crvena zastavica" koja upozorava lijeènika da razmotri dijagnozu depresije. Depresivne osobe tipièno osjeæaju žalost i beznaðe. One gube sposobnost osjeæanja zadovoljstva i nisu više zainteresirane za aktivnosti koje su ih ranije veselile i u kojima su uživale. Depresivno se raspoloženje u bolesnika razlikuje od uobièajene tuge. Ono u sebi sadrži osjeæaj duboke patnje i emocionalnoga bola. Neki depresivni bolesnici mogu biti više iritabilni, napeti i anksiozni (tjeskobni) nego žalosni. Karakteristièno je njihovo nevjerovanje u moguænost poboljšanja, iako je veæina zbog same prirode bolesti takvo poboljšanje veæ više puta iskusila. Lice i mimika daju sliku bola, zdvojnosti i tjeskobe, èesto bez suza, no neki bolesnici plaèu, uzbuðeni su i zaplašeni, stalno zapitkuju o svojoj bolesti i traže pomoæ. Vrlo èesto bolesnici koji se inaèe tuže na veliki osjeæaj tuge, istodobno se tuže na nemoguænost da se isplaèu ili uopæe da zaplaèu. U fazi oporavka, naizgled paradoksalno, oporavlja se sposobnost plakanja. Polovica bolesnika negira depresivno raspoloženje, ti pacijenti su èesto dovedeni od strane obitelji ili s radnog mjesta zbog socijalnog zakazivanja. Tipiène su dnevne varijacije raspoloženja, pa se mnogi bolesnici lošije osjeæaju ujutro.
Depresija je vrlo èesto praæena anksioznošæu, poveæanom potrošnjom i zloupotrebom alkohola, a ponekad dominiraju somatski (tjelesni) simptomi, što je osobito èesto u starijih bolesnika i u sluèajevima maskiranih depresija. Anksioznost je ponekad tako jako izražena da je teško reæi radi li se o anksioznom poremeæaju praæenom s depresijom ili depresivnom poremeæaju praæenom anksioznošæu. Za takve je sluèajeve predviðena dijagnoza anksiozno-depresivnog poremeæaja.

Što je sa tjelesnim funkcijama?
Èeste su promjene apetita. Tipièno je apetit oslabljen. Ipak, depresija se može manifestirati i pojaèanim apetitom i porastom tjelesne težine, što je karakteristièno za atipiène depresije. Poremeæaj spavanja je takoðer èest. Gotovo 80% bolesnika tuži se na smetnje spavanja, osobito na teškoæe pri usnivanju i na rano jutarnje buðenje. Èesto im se dogaða da se uzastopno više puta bude noæu i da tada ne mogu lagano zaspati. Upravo pojedinci koji se bude u ranim jutarnjim satima (terminalna insomnija) naginju najtežem klinièkom obliku depresije. Povremeno se depresivni bolesnici žale na kroniènu iscrpljenost. Depresivna osoba smanjenog je interesa za seksualne aktivnosti što se ponekad može manifestirati kao glavni problem, a neodgovarajuæa dijagnoza može ponekad takve osobe usmjeriti na braènu terapiju s ciljem rješavanja seksualnih problema jer se depresivni poremeæaj ne prepoznaje.

Kakva je psihomotorika?
Depresivni bolesnik može imati ukoèeno držanje, bez spontanih pokreta, pogled u stranu i prema dolje. Psihomotorna usporenost manifestira se kao usporeno mišljenje i govor koji zbog gubitka intonacije djeluje monotono, kretnje su takoðer usporene, a reèenice kratke i oskudne. Psihomotorna zakoèenost može iæi do potpune nepokretnosti (tzv. depresivnog stupora), takvi bolesnici èesto su zapuštena izgleda i mutistièni (odbijaju govoriti). Kada izaðu iz stupora, bolesnici se mogu prisjetiti što su tijekom tog perioda doživljavali. Nasuprot takvom "sputanom" ponašanju, depresivne osobe mogu biti i uznemirene (psihomotorna agitacija), posebno stariji bolesnici. Depresivne osobe u psihomotornom nemiru ili agitaciji ne mogu mirno sjediti ili stajati na jednom mjestu, stalno su u pokretu. Npr. stiskanje šaka, "kršenje prstiju" i "èupanje" kose èesti su znakovi agitacije.

Kakva je koncentracija?
Mnogi depresivni bolesnici imaju poteškoæe koncentracije ili smanjenu sposobnost mišljenja. Mogu osjeæati kako više ne uèe efikasno ili zakazuju na poslu, pa èak i u svakodnevnim aktivnostima. U ozbiljnim sluèajevima depresivni bolesnici nisu u moguænosti ni pogledati televiziju. U dvije treæine bolesnika postoje odreðene smetnje pamæenja i zapamæivanja koje ponekad ostavljaju sliku tzv. depresivne pseudodemencije. Neki se ne mogu sjetiti èak ni uobièajenih svakodnevnih radnji, npr. kod žena se javlja nesposobnost za kuhanje ili spremanje pa takvo stanje može imitirati demenciju. Osobito to može predstavljati dijagnostièki problem u starijih bolesnika. Stoga se nikako ne bi smjelo dogoditi da se u starijih bolesnika sa takvim simptomima, a koji su uzrokovani depresijom, previdi postavljanje prave dijagnoze i tako zanemari odgovarajuæe lijeèenje.

Kakvi su to psihotièni simptomi i kada se javljaju u depresiji?
U vrlo teškim sluèajevima depresije pacijenti mogu razviti psihotiène simptome, kao što su halucinacije (priviðanja) ili sumanutosti. Sumanutosti (pogrešna vjerovanja koja nemaju svoju potvrdu u stvarnosti, lažna uvjerenja, zablude nastale na nerealnoj osnovi i nedostupne racionalnoj korekciji) i halucinacije koje odgovaraju depresivnom raspoloženju nazivaju se raspoloženju kongruentne ili sukladne. To su one koje ukljuèuju osjeæaj krivnje, grešnosti, siromaštva, bezvrijednosti, teške tjelesne bolesti, nesposobnosti. Sumanutosti i halucinacije koje ne odgovaraju raspoloženju nazivaju se raspoloženju nekongruentne, ili nesukladne. U depresivnog bolesnika nesukladne sumanutosti su one koje ukljuèuju ideje velièine, proganjanja, prekomjernoga znanja, vrijednosti itd. Halucinacije su u depresivnih bolesnika relativno rjeðe. Neki teško oboljeli depresivni bolesnici èuju glasove koji im govore da se ubiju (slušne halucinacije imperativnog karaktera).

Veselin.Medenica

  • Administrator
  • *****
  • Posts: 975
    • Masaza Beograd
DEPRESIJA
« Reply #1 on: April 06, 2004, 04:38:57 PM »
Neki kriteriji za postavljanje dijagnoze

Depresija je bolest koja se javlja u epizodama. Kada se depresija javi prvi put, govorimo o depresivnoj epizodi, a simptomi potrebni za postavljanje dijagnoze trebaju trajati najmanje dva tjedna. Za dijagnosticiranje nove depresivne epizode mora postojati razmak od najmanje dva mjeseca bez depresivnih simptoma prije nego što se pojavi nova depresivna epizoda. Tada govorimo o ponavljajuæem depresivnom poremeæaju.

Kriteriji potrebni za postavljanje dijagnoze depresivne epizode

Tipièni simptomi (tzv. A simptomi):

depresivno raspoloženje,

gubitak interesa i zadovoljstava u uobièajenim aktivnostima koje su ga donosile,

smanjena životna energija u vidu umora i pojaèano umaranje.

Drugi èesti simptomi (tzv. B simptomi):

poremeæen san,

smanjen apetit,

smanjena koncentracija i pažnja,

smanjeno samopoštovanje i samopouzdanje,

ideje krivnje i bezvrijednosti,

sumoran i pesimistièan pogled na buduænost,

ideje o samoozljeðivanju ili samoubojstvu.

Mogu postojati i tjelesni simptomi koji èine tzv. somatski (tjelesni) sindrom:

ahedonija - gubitak interesa ili zadovoljstva u aktivnostima koje su se ranije doživljavale ugodnima,

nedostatak reaktivnosti na uobièajeno ugodnu okolinu i dogaðaje,

rano buðenje - dva ili više sati ranije nego uobièajeno,

jutarnje pogoršanje depresije,

psihomotorna usporenost ili nemir - prisutnost objektivnih znakova (što se èuje ili izvješæuje od drugih osoba),

gubitak apetita - u znaèajnoj mjeri,

gubitak na težini - min. 5% u zadnjih mjesec dana,

smanjenje libida.

Somatski sindrom može i ne mora biti prisutan kod blage i umjerene depresivne epizode. Prisutan je kod teškog oblika depresivne epizode, kada su prisutna minimalno èetiri od gore navedenih simptoma, a kada su somatski simptomi izuzetno intenzivni, dovoljna je prisutnost dva ili tri.
Depresivna epizoda može se oznaèiti kao blaga, umjerena, teška ili teška s psihotiènim simptomima.
Blaga depresivna epizoda ima najmanje 4 simptoma: najmanje 2 tipièna + 2 druga + blaži poremeæaj socijalnog funkcioniranja.
Umjerena depresivna epizoda ima najmanje 5 simptoma: 2 tipièna + 3 druga simptoma + umjeren poremeæaj socijalnog funkcioniranja.
Teška depresivna epizoda bez psihotiènih simptoma ima najmanje 7 simptoma: 3 tipièna simptoma + najmanje 4 druga, od kojih su neki izuzetno teški. Uobièajeno je prisutna jaèa uznemirenost ili usporenost, a somatski sindrom je uobièajeno prisutan. Socijalne i radne aktivnosti osobe u teškoj depresivnoj epizodi su znatno ogranièene.
Teška depresivna epizoda s psihotiènim simptomima
U ovom sluèaju zadovoljeni su kriteriji za tešku depresivnu epizodu bez psihotiènih simptoma uz prisutnost psihotiènih simptoma (sumanutosti, halucinacija ili depresivnog stupora).



Koji oblici depresije postoje?

Postoji mnoštvo klinièkih podjela depresije, uglavnom dihotomnih, pa se tako razlikuju unipolarne i bipolarne depresije, endogni i reaktivni tip depresije, psihotièni i neurotski, primarni i sekundarni.

Unipolarni poremeæaj nasuprot bipolarnom
Poremeæaji raspoloženja mogu se podijeliti u dvije osnovne skupine na temelju javljanja jedne ili više maniènih ili hipomaniènih epizoda, pa se tako svi poremeæaji u kojima se javi manièno (povišeno) raspoloženje nazivaju bipolarnim poremeæajima, a oni u kojih se javlja samo depresija se nazivaju depresivnim unipolarnim poremeæajima.

Endogena nasuprot reaktivne depresije
Za endogene depresije drži se da su biološkog podrijetla, te se kao moguæi uzroci smatraju genetska predispozicija odnosno nasljednost, kao i poremeæaj adrenergièkog, serotonergièkog, acetilkolinergièkog, dopaminergièkog i gabaergièkog sustava u mozgu.
Reaktivne depresije predstavljaju reakcije na životne probleme i stresne situacije kao što su smrt bliske osobe, razvod braka, gubitak posla i sl., samo što su depresivna stanja jaèe izražena i traju duže od tuge u svakodnevnom životu.

Psihotièna nasuprot nepsihotiène depresije
Za razliku od nepsihotiènih depresija, u psihotiènih depresija prisutne su halucinacije i sumanute ideje. One mogu biti sukladne raspoloženju, te ukljuèuju osjeæaj krivnje, grešnosti, siromaštva, bezvrijednosti, nesposobnosti, teške tjelesne bolesti. Raspoloženju nesukladne sumanutosti su ideje velièine, prekomjernog zdravlja, vrijednosti itd. Psihotièna depresija neodgodivo zahtijeva bolnièku obradu i lijeèenje.

Primarna nasuprot sekundarnoj depresiji
Primarna depresija je ona koja se razvija bez ikakvog drugog prethodnog psihijatrijskog poremeæaja dok se sekundarnom oznaèava ona koja je komponenta neke druge psihijatrijske ili druge tjelesne bolesti. U lijeèenju sekundarnih depresija antidepresivna terapija je samo simptomatsko lijeèenje dok je najvažnije naæi sam tjelesni uzrok.

Sezonska depresija (sezonski afektivni poremeæaj)
Poremeæaj se javlja u jesen ili zimu, a popravlja se u proljeæe i ljeto. Uz sniženo raspoloženje javlja se psihomotorna usporenost, pojaèan apetit i hipersomnija (pretjerano spavanje). Bolesnici dobro reagiraju na fototerapiju (lijeèenje svjetlom).

Atipièna depresija
U ovom obliku depresije simptomi su suprotni onima što se pojavljuju u "klasiènoj" depresiji: javlja se prekomjerno spavanje (hipersomnija), znaèajno poveæanje apetita i porast tjelesne težine, "olovna paraliza" (osjeæaj težine i umora u rukama i nogama). Atipiènu depresiju takoðer karakterizira "odgovor u raspoloženju", tj. raspoloženje se popravlja kao odgovor na stvarni ili moguæi pozitivni dogaðaj. Smatra se da ovaj tip depresije dobro reagira na lijeèenje inhibitorima monoaminooksidaze (IMAO).

Dvostruka depresija
Pod ovim pojmom razumijeva se javljanje depresije u bolesnika koji inaèe boluju od distimije.



Što je distimija?

Distimija spada u skupinu poremeæaja raspoloženja i predstavlja blaži oblik depresije. Najèešæe zapoèinje neprimjetno u kasnom djetinjstvu i adolescenciji, ali se može pojaviti i kasnije, te je tri puta èešæa u žena.
Glavni simptom je deprimirano raspoloženje karakterizirano tugom, nelagodom, neraspoloženjem i gubitkom interesa za uobièajene aktivnosti uz samopotcjenjivanje, poteškoæe u donošenju odluka i osjeæaj beznadnosti. Depresivno raspoloženje prisutno je veæi dio dana i veæi broj dana nego što nije prisutno, što se vidi bilo kao subjektivni doživljaj ili primijeæeno od strane drugih, tijekom najmanje 2 godine. Dok depresivni poremeæaj karakterizira epizodièan tijek, tijek distimije je više kronièan i dugotrajan. Kod ranog pojavljivanja distimije èesto bolesnici svoje simptome prihvaæaju kao naèin življenja, a psihijatru se obraæaju tek kad postanu disfunkcionalni na obiteljskom i poslovnom planu.
Lijeèenje se provodi u veæini sluèajeva ambulantno, a u terapiji prvo mjesto zauzimaju antidepresivi uz psihoterapiju koja je uèinkovit dodatak farmakoterapiji.



Što je maskirana depresija?

U nekih se depresivnih bolesnika javlja depresija koja odudara od klasiène slike depresivnog bolesnika, pa tada govorimo o "maskiranim, larviranim ili skrivenim depresijama". Depresivno raspoloženje je maskirano, odnosno ispoljava se tjelesnim i vegetativnim simptomima bolesti. Takvi bolesnici nisu uopæe svjesni svog depresivnog raspoloženja, štoviše na izravno pitanje da li se osjeæaju depresivno, oni odgovaraju nijeèno. Meðutim, njihovo svakodnevno ponašanje odaje depresivno raspoloženje, jer oni veæi dio dana provode povuèeni od obitelji i prijatelja i znaèajno su smanjene aktivnosti u kojima su prethodno nalazili zadovoljstvo.



Može li se nakon izlijeèene epizode depresije ponovno oboljeti?

Bolesnici mogu u životu imati samo jednu depresivnu epizodu koja se više nikada ne ponavlja. Ipak oko 50 do 80% bolesnika doživi više od jedne epizode. Tada govorimo o povratnom depresivnom poremeæaju. One se mogu javiti veæ tijekom sljedeæih 6 mjeseci. Faktori koji poveæavaju rizik za javljanje sljedeæe epizode su zloupotreba alkohola ili droge, izraziti simptomi anksioznosti, starija dob pri poèetku kao i prethodno javljanje više od jedne depresivne epizode. Poveæani rizik ponavljane epizode predstavlja i distimija. Prilikom dugotrajnog praæenja gotovo polovica bolesnika je bez simptoma, 30% pokazuje umjereno ošteæenje prijašnjeg funkcioniranja, a 20% je znaèajno ošteæeno. Tijek bolesti teži je kod muškaraca nego kod žena.



Može li se depresija dijagnosticirati laboratorijskim pretragama?

Opisane su brojne pretrage i laboratorijski testovi koji daju patološke nalaze u depresivnih bolesnika. Meðutim, brojni lažno pozitivni i lažno negativni nalazi, osobito u tjelesno bolesnih osoba, onemoguæavaju rutinsku primjenu takvih testova. Treba reæi da su ti testovi poznati i pod zajednièkim nazivom "biološki markeri". Psihijatri se u svom radu mogu osloniti na neke od pretraga, koje omoguæavaju bolji uvid u patofiziološka zbivanja u središnjem živèanom sustavu, a ujedno pomažu pri odreðivanju optimalne terapije. Meðu takve pretrage spadaju deksametazon supresijski test (DST), TRH-TSH test (hormoni odgovorni za uredan rad štitnjaèe) i cjelonoæno snimanje EEG-a.



Kakav je tijek depresije?

U gotovo polovice oboljelih prva depresivna epizoda javlja se prije 40-te godine života. Veæina lijeèenih epizoda traje dva do tri mjeseca, ali ako se neodgovarajuæe lijeèi ili ne lijeèi, prosjeèno traje 6 do 13 mjeseci. Prekid terapije antidepresivima prije 9 do 12 mjeseci predstavlja opasnost od obnavljanja simptoma. S vremenom, kako bolesnik postaje stariji, depresivne epizode obièno postaju sve èešæe i traju sve duže. Tijekom dvadesetogodišnjeg perioda bolesnici prosjeèno imaju 5 do 6 epizoda. U jednog dijela bolesnika, kojih je 5-10%, mogu se pojaviti epizode manije (povišenog raspoloženja). Najèešæe se javljaju nakon dvije do èetiri depresivne epizode. Kada se u bolesnika pojavljuju i depresivne i maniène epizode, govoriomo o bipolarnom afektivnom poremeæaju. Važno je da depresivni bolesnici redovito uzimaju propisanu terapiju (antidepresive), jer se depresivne epizode mogu uspješno lijeèiti. Djelovanje antidepresiva nastupa s odgodom od dva, tri, a katkad i šest tjedana. Ako se epizode pojavljuju s velikom uèestalošæu, preventivna terapija se mora uzimati doživotno.

Veselin.Medenica

  • Administrator
  • *****
  • Posts: 975
    • Masaza Beograd
DEPRESIJA
« Reply #2 on: April 06, 2004, 04:40:13 PM »
Može li se depresija pojaviti uz neku tjelesnu bolest?

Brojne tjelesne bolesti mogu izazivati simptome depresije.
Najèešæe neurološke bolesti u kojih se mogu javiti simptomi depresije su Parkinsonova bolest, demencije, epilepsija, cerebrovaskularna bolest (posebno prve dvije godine nakon moždanog udara u prednjim regijama mozga) i tumori.
U osoba koje su znaèajno lakše ili teže od prosjeka potrebno je misliti na moguæu endokrinu etiologiju (bolesti štitnjaèe ili nadbubrežne žlijezde). Kod depresije u adolescenata treba iskljuèiti mononukleozu. Depresija se takoðer može javiti u starijih bolesnika koji boluju od virusne pneumonije odnosno u bolesnika koji boluju od SIDE.
Treba istaknuti da znaèajan broj depresivnih bolesnika èesto odlazi obiteljskom lijeèniku tužeæi se na razne tjelesne smetnje (glavobolje, gušenje, lupanje srca, bol u prsištu) èiji je pravi izvor u neprepoznatom depresivnom poremeæaju. Stoga je potrebno odrediti razlog spomenutih simptoma pomoæu iscrpnog razgovora, detaljnog fizikalnog pregleda, te neuroloških i laboratorijskih pretraga.

Tjelesne bolesti koje mogu uzrokovati depresiju:

organska ošteæenja mozga razlièitih uzroka (traume glave, tumori mozga, moždani udar);

neurološke bolesti (multipla skleroza, Parkinsonova bolest, temporalne epilepsije);

maligne bolesti (karcinomi);

endokrine bolesti (šeæerna bolest i bolest štitnjaèe);

autoimune bolesti (reumatoidni artritis, sistemski lupus eritematodes);

bolesti krvotvornog sustava (leukemija, anemija)

kardiovaskularne bolesti (hipertenzija, infarkt miokarda, angina pektoris);

bolesti jetre;

zarazne bolesti (SIDA, hepatitis, infektivna mononukleoza, virusni hepatitis, TBC);

nutritivni poremeæaji (manjak vitamina B12, C, folati, niacin, tiamin).



Depresija i hipertenzija

Unatrag desetak godina, struènjaci su otkrili znaèajnu povezanost poveæanog stresa, anksioznosti i depresije sa kardiološkim bolestima, posebno hipertenzijom, infarktom miokarda i uèestalošæu operativnih zahvata na srcu.
Podaci ukazuju da viðe od 60% kardioloških bolesnika ima neki od gore spomenutih psihièkih simptoma, dok je uèestalost depresivnih 2 i 1/2 puta veæa nego u tjelesno zdravoj populaciji.
Redovite kontrole te odgovarajuæa terapija (kombinacija antihipertenziva sa antidepresivima i psihoterapijom) uvelike umanjuju broj hitnih dolazaka kardioloških bolesnika, potrošnju lijekova i broj srèanih udara za 50%.



Koji lijekovi mogu potaknuti razvoj depresije ?

Svaki lijek koji bolesnik uzima može se smatrati potencijalnim uzrokom depresije. Lijekovi za lijeèenje kardiovaskularnih, malignih i zaraznih bolesti, kao i niz lijekova sa psihoaktivnim djelovanjem (sedativi, antipsihotici, antiparkinsonici, antiepileptici), zatim analgetici, kortikosteroidi, kontraceptivi i mnogi drugi mogu biti uzrok depresivnih simptoma.

Najèešæi lijekovi koji izazivaju depresiju:

amantadin

bromokriptin

karbamazepin

cimetidin

klonazepam

digitalis

kortikosteroidi

propranolol

rezerpin

alfametildopa

fenitoin

peroralni kontraceptivi

spironolakton

vinblastin



Može li se depresija pojaviti kod djece?

Znakovi i simptomi depresije u djece slièni su onima u odraslih. No vrlo èesto je prisutna maskirana depresija koja se manifestira bježanjem od kuæe, strahom od škole, razdražljivošæu te slabije razvijenim socijalnim vještinama. U mladih je depresija èesto povezana sa zloupotrebom opojnih sredstava (droga, alikohol). U sluèaju neprepoznavanja poremeæaja i neodgovarajuæeg lijeèenja najveæi rizik predstavlja pokušaj suicida.



Koje su specifiènosti depresije u starijih ljudi?

Depresija se èešæe javlja u starijoj životnoj dobi. U starijih osoba veæi je broj komplikacija, ukljuèujuæi nemoguænost brige za sebe i vlastito zdravlje. Èešæi je razvoj psihotiènih simptoma i broj samoubojstava.
Starije osobe nerijetko pate od depresije, a da njihova okolina to ne primjeæuje, jer ne povezuju svoje tegobe sa psihièkom bolesti. Najèešæe se žale na fizièke smetnje poput problema s probavom, glavobolje, boli u zglobovima, mišiæima i križima. Iscrpnim pregledom te upitima o poremeæenom spavanju, gubitku apetita, koncentracije, sjeæanja i smanjenom opsegu dotadašnjih aktivnosti saznaje se da je u podlozi smetnji depresija, koja se pravilnom terapijom može lijeèiti.



Postoje li razlike u depresiji žena i muškaraca?

Depresivni poremeæaj u žena i muškaraca se razlikuje po uèestalosti i izraženosti simptoma.

ŽENE:
atipièni simptomi: poveæan apetit, poveæanje tjelesne težine, više anksioznih i tjelesnih simptoma;

suicidalnost: više pokušaja, tri puta manje dovršenih suicida od muškaraca, manje nasilne metode;

komorbiditet (istovremeno prisustvo drugih bolesti): veæi udio anksioznih poremeæaja i poremeæaja hranjenja;

trajanje bolesti: raniji poèetak kod žena, duže epizode, èešæa ponavljanja i kroniènost.
MUŠKARCI:
tipièni simptomi: nesanica, gubitak težine;

atipièni simptomi: iritabilnost, agresivnost, gubitak kontrole;

suicidalnost: veæi udio dovršenih suicida, nasilne metode;

komorbiditet: alkoholizam, ovisnosti.



Javlja li se depresija u trudnoæi i babinju?

Depresija u trudnoæi
Zanimljivo je da se normalna trudnoæa, premda se ubraja u tzv. velike životne dogaðaje, smatrala razdobljem s bitno manjim rizikom od razvoja psihijatrijskog poremeæaja. Objašnjenje leži u povišenoj razini hormona progesterona tijekom trudnoæe što ima smirujuæi i blago euforièni uèinak, povišenom stupnju tolerancije okoline prema buduæoj majci, te u psihološkom segmentu oèekivanja majèinstva.
Dvije treæine trudnica pokazuje neke psihološke simptome, posebno u prvom i treæem tromjesjeèju trudnoæe, u vidu napetosti, razdražljivosti, labilnog raspoloženja i sklonosti depresiji. Može se pojaviti velika zabrinutost zbog moguæih malformacija ploda, raðanja mrtvog djeteta, bolnog ili kompliciranog poroda. Puna slika depresije je prisutna u èak 10% trudnica, posebice u prvom tromjesjeèju trudnoæe. Rizik je veæi kod trudnica koje su ranije imale depresiju, abortuse, neželjenu trudnoæu i braène nesuglasice i sukobe.
U adolescentnim trudnoæama zbog spleta socio-razvojnih okolnosti postoji poveæan rizik za depresiju i suicidalno ponašanje. U najveæoj mjeri taj se rizik pripisuje èimbeniku stresa što optereæuju mladu majku koja je još u razvoju i nije sposobna nositi se s teretom majèinstva. Zanimljiv je podatak, da su prije perioda uèestalog korištenja kontracepcije i legalnih pobaèaja, trudnice svih životnih dobi bile pod poveæanim rizikom nastanka depresije i suicida, što se objašnjavalo faktorom neželjene trudnoæe i nezadovoljavajuæe socijalne podrške.

Depresija u babinju
Babinje predstavlja razdoblje, èak i do 18 puta poveæanog rizika od razvoja psihijatrijskih poremeæaja, meðu kojima se izdvajaju poslijeporoðajna tuga, depresija i psihoza. Drži se kako je manja vjerojatnost da se radi o poslijeporoðajnom psihièkom poremeæaju ako je pri pojavi simptoma dulje vrijeme proteklo od poroda.



Kada se javlja i koje su znaèajke poslijeporoðajne depresije?

Poslijeporoðajna depresija je psihièki poremeæaj koji se javlja nakon poroda, a oèituje se simptomima disforiènog do depresivnog temeljnog raspoloženja, uz poremeæaj sna, poremeæaj apetita, psihomotorni nemir, zamor, osjeæaj krivnje i suicidalna promišljanja. Kao posljedicu depresije majke, stradava odnos majka-dijete što se, ukoliko duže traje, može oèitovati problemima u djetetovom intelektualnom i emocionalnom razvoju. Uèestalost javljanja je izmeðu 8 i 15%.
U periodu ovih hormonalnih promjena, žene klinièki èesto imaju simptome poslijeporoðajne tuge (postpartal blues), znatno èešæe nego sliku poèetka poslijeporoðajne depresije. Komplikacije kod poroda, koje se smatraju znaèajnim stresnim životnim èimbenicima, predisponiraju izgleda nastanak poslijeporoðajne depresije.
Depresija koja se javlja u babinju, pokazuje èesto drugaèije simptome od depresije koja se javlja neovisno o porodu. Dominiraju neurotski simptomi, tjeskoba, iritabilnost, razni strahovi, što prevladava nad temeljnim depresivnim raspoloženjem i afektom. Pravilnim lijeèenjem prognoza je povoljna, a trajanje epizode poslijeporoðajne depresije se ne razlikuje znaèajno od trajanja depresivne epizode kod opæe populacije.
Glavna posljedica kod žena koje boluju od poslijeporoðajne depresije je rizik javljanja nove depresivne epizode tijekom života. Uz element patnje kod majke, depresija ima direktne posljedice i na rani razvoj djeteta stoga ju je važno pravovremeno dijagnosticirati i pravilno lijeèiti.



Što je sezonska (zimska) depresija i terapija svjetlom?

Sezonska depresija (sezonski afektivni poremeæaj) javlja se obièno u isto doba godine, u zimskim mjesecima.
Osjeæaj iscrpljenosti, poveæana potreba za slatkišima i želja da se prespava zima, nedostatak volje da se èak i osmjehne, te tuga bez nekog posebnog razloga, prvi su simptomi zimske depresije. To je bolest od koje, prema službenim medicinskim podacima, pati od 8 do 10% Australaca, 28% stanovnika Aljaske, te svaki deseti stanovnik srednje Europe. Smatra se da bi znaèajnu ulogu u nastanku ove depresije mogao imati hormon epifize melatonin, na èiju produkciju djeluje sunce. Možda je sezonska depresija zato i uèestalija u sjevernim dijelovima planeta (Švedska, Kanada).
Ustanovljeno je da se zimska depresija èešæe javlja kod žena nego kod muškaraca, u dobi od 30 do 40 godina. Na osnovi rezultata ispitivanja, svjetlosnom terapijom uspješno se lijeèi oko 80 posto pacijenata, a do znatnog poboljšanja raspoloženja dolazi veæ poslije tri do èetiri dana terapije. Nakon dva tjedna, neugodan osjeæaj sasvim se gubi. Druga sredstva koja se koriste u lijeèenju su antidepresivi i biljni pripravci.



Može li se od depresije umrijeti?

Depresija nije smrtonosna. Najteža komplikacija depresije je samoubojstvo. U dvije treæine bolesnika se javljaju suicidalna razmišljanja, a 15% bolesnika poèini suicid. Nije moguæe toèno predvidjeti hoæe li i kada depresivna osoba pokušati ili poèiniti suicid. Poèetak i kraj depresivne epizode predstavljaju poveæani rizik od samoubojstava. Posebno opasno razdoblje je kada bolesnik izlazi iz depresivne faze (vraæanje energije i snage što omoguæava suicidalno djelovanje). Riziènu skupinu èine i osobe sa anamnezom paniènog poremeæaja.

Opæi faktori suicidalnog rizika su:
prisutstvo psihotiènih simptoma

prijašnji pokušaji suicida

registrirani suicidi u obitelji bolesnika

prisutnost razraðenog plana suicida

dob od 45 g.

ovisnost o alkoholu

bijes, anksioznost, agitacija, beznadnost

muški spol

odbijanje pomoæi

produljeni tijek depresivne epizode

nedavni gubitak ili razdvajanje

gubitak fizièkog zdravlja

nezaposlenost

socijalna ugroženost

samci (neoženjeni, udovci, rastavljeni)

zanemarivajuæi i provocirajuæi stav bliskih osoba



Koji su poremeèaji slièni depresiji?

Žalovanje
Tuga, tugovanje i žalovanje su sinonimi koji opisuju sindrom kojega uzrokuje gubitak voljene osobe, ali se može pojaviti i kao posljedica rastave, gubitka posla, vrijednog predmeta, ili ozljede same osobe (amputacija).
Po simptomima kao što su plakanje, gubitak na tjelesnoj težini, smanjen libido, povlaèenje, nesanica, razdražljivost, smetnje koncentracije i pažnje, žalovanje slièi depresiji, ali antidepresivi nemaju jednak terapijski uèinak veæ se simptomi èesto povlaèe spontano u vremenskom razdoblju od nekoliko mjeseci.
Ako se tijekom žalovanja jave sucidalne ideje, osjeæaj opæe krivnje, bezvrijednosti, ambivalencija, nesvjesna srdžba prema umrlom, socijalna izolacija, treba razmišljati o moguæem razvitku depresije te na vrijeme poèeti s lijeèenjem.
Kod lijeèenja žalovanja uvijek je bolje ponuditi verbalnu utjehu nego tabletu iako male doze anksiolitika mogu pomoæi u kraæem razdoblju. Osobi treba dozvoliti da govori o voljenom objektu, plaèe ako osjeæa potrebu, ne inzistirati na razgovoru ako osoba ne želi i nije spremna. Veæina ljudi prebrodi krizu žalovanja i bez pomoæi lijeènika, uz podršku okoline.

Predmenstrualni disforièni poremeæaj (PMDP), predmenstrualni sindrom (PMS)
Bitna obilježja predmenstrualnog disforiènog poremeæaja (još nazvanog predmenstrualni sindrom - PMS) su depresivno raspoloženje, anksioznost, emocionalna nestabilnost i smanjeno zanimanje za uobièajene aktivnosti koji se pojavljuju u luteinskoj fazi ciklusa (dakle nekoliko dana prije menstruacije) u veæini menstruacijskih ciklusa. Navedeni simptomi prestaju nekoliko dana nakon poèetka menstruacije. Može se pojavljivati osjeæaj tuge, beznaða i samosažaljenja, napetost i zabrinutost, primjetna labilnost raspoloženja protkana èestom plaèljivošæu, razdražljivost, bijes, pojaèani meðuljudski konflikti, teškoæe koncentracije, umor i nedostatak energije, promjene apetita, poremeæaj uobièajenog ritma sna, fizièki simptomi kao što su osjetljive ili nateèene grudi, glavobolja, osjeæaj "bubrenja" ili debljanja te je odjeæa i obuæa tijesna ili natièu prsti. Mogu se pojaviti i bolovi u zglobovima i mišiæima. Ne moraju biti prisutni svi navedeni simptomi. Tipièno je da se simptomi predmenstrualnog disforiènog poremeæaja mogu po ozbiljnosti (ali ne i trajanju!) usporeðivati s velikom depresivnom epizodom i uzrokuju ošteæenje društvenog i profesionalnog funkcioniranja u tjednu prije menstruacije. PMS se u blažem obliku javlja u gotovo 40% žena, a punu klinièku sliku poremeæaja pokazuje 2-10% žena. U lijeèenju predmenstrualnog disforiènog poremeæaja primjenjuje se hormonska terapija progesteronom (prema savjetu ginekologa!), zatim antidepresivi i anksiolitici. Ni jedan od navedenih lijekova nije specifièan za PMS, ali kod mnogih žena izazivaju olakšanje simptoma.



Kakva je veza izmeðu depresije i anksioznosti?



Simptomi depresije i anksioznosti èesto se preklapaju. Nekad niti simptome depresije niti simptome anksioznosti ne možemo izdvojiti kao dominantne pa se tada dijagnosticira anksiozno-depresivni poremeæaj. Anksiozni poremeæaji mogu postojati usporedno s depresijom. Primjerice, 50 do 60% bolesnika s generaliziranim anksioznim poremeæajem istovremeno boluje i od depresije; tada govorimo o komorbiditetu* depresije i gene-raliziranog anksioznog poremeæaja. U gotovo 60% depresivnih bolesnika u komorbiditetu nalazimo simptome anksioznosti ili neki od anksioznih poremeæaja. Simptomi anksioznosti tipièno prethode razvoju depresivnih simptoma.



Kakva je veza izmeðu depresije i alkoholizma?

Depresivni bolesnici ponekad u nadi da lakše prebrode tugu, napetost i anksioznost uzimaju veæe kolièine alkoholnih piæa što nerijetko ima za posljedicu razvoj alkoholizma. Osobito se èesto u muškaraca iza alkoholizma skriva depresija. Ovdje treba upozoriti da uzimanje alkohola ne samo da spomenute tegobe ne umanjuje ili odgaða na svega nekoliko sati, veæ za posljedicu ima intenzivniji i brži razvoj depresivnog poremeæaja.
Takoðer poznato je da euforièno stanje izazvano alkoholom pogoduje nastanku depresivnih stanja, tj. alkoholizam može biti jedan od uzroka depresije.
Pokušaj suicida i suicid èesto se spominju u alkoholièara, osobito u onih koji su primarno bili depresivni ili su depresiju stekli tijekom alkoholizma. Kod njih je broj suicida veæi jer su zbog uzimanja alkohola razdražljivi, uzbuðeni i dodatno nekritièni prema svom psihièkom stanju.

Veselin.Medenica

  • Administrator
  • *****
  • Posts: 975
    • Masaza Beograd
DEPRESIJA
« Reply #3 on: April 06, 2004, 04:41:14 PM »
Kako se lijeèi depresija?

Prvi korak pri lijeèenju znaèi donošenje odluke gdje æe se lijeèenje provoditi, da li ambulantno ili u bolnici. Lijeèenje se može provoditi lijekovima, psihoterapijom, psihoedukacijom i metodama samopomoæi. Osnovu u lijeèenju ovih poremeæaja predstavljaju lijekovi - antidepresivi, iako ne treba zaboraviti da najbolji rezultat daje kombinacija farmakoterapijskih i psihoterapijskih mjera.
Depresivne se epizode mogu lijeèiti u velikom broju u gotovo 70-80% sluèajeva. Bolesnika veæ na samom poèetku lijeèenja treba obavijestiti o tome da je njegov poremeæaj vjerojatno nastao kao rezultat meðudjelovanja razlièitih biokemijskih i psiholoških èimbenika te da æe se u lijeèenju koristiti i lijekovi i razlièite psihološke metode lijeèenja. Takoðer je neobièno važno upozoriti bolesnika da to nije bolest koja se može vrlo brzo ukloniti i da lijekovi koje uzima ne djeluju poput onih koji se uzimaju kod glavobolje. Djelovanje lijekova koji se koriste u depresiji nastupa sa latencijom od dva, tri, èetiri, a ponekad i šest tjedana. Stoga bolesnika treba upozoriti da izostanak brzog terapijskog uèinka ne znaèi da je lijek nedjelotvoran veæ samo da ga još nije uzimao dovoljno dugo da bi iskusio njegovo povoljno djelovanje. Takoðer mu treba objasniti da lijekovi izazivaju odreðene nuspojave koje baš nisu uvijek ugodne. Meðutim, one ukazuju na to da je lijek prisutan u organizmu i da tamo djeluje i da æe uskoro zapoèeti i ono djelovanje zbog kojeg ga bolesnik i uzima. S obzirom da nam je poznato u veæini sluèajeva kojim se redoslijedom javljaju poboljšanja, to treba prenijeti bolesniku. Treba mu reæi da æe se nažalost njegovo potišteno raspoloženje popraviti zadnje, ali da æe zato poboljšanje apetita i sna predstavljati rane znakove njegovog nastupajuæeg oporavka. Što se prije poène s lijeèenjem, bolji su izgledi za izljeèenje.
Kako napreduje lijeèenje, bolesnik treba obavještavati svog lijeèni-ka o tome kako se osjeæa i suraðivati u lijeèenju, a to znaèi:
pri uzimanju lijekova toèno slijediti upute lijeènika;

napomenuti lijeèniku svaku neželjenu reakciju na lijek, tada æe lijeènik možda promijeniti terapiju;

bolesnik koji nije zadovoljan tijekom lijeèenja treba o tome razgovarati s lijeènikom, možda æe pomoæi promjena lijeka ili psihoterapija;

odmah se javite lijeèniku ako se pojave misli o smrti i želja za samoubojstvom.



Što su antidepresivi?

Lijeèenje lijekovima (psihofarmakoterapija) predstavlja temelj uspješne borbe protiv depresije. Danas nam na raspolaganju stoje brojni antidepresivni lijekovi, razlièitih mehanizama djelovanja. Jedan od èestih uzroka neuspješne terapije antidepresivima jest nedovoljna doza lijeka ili prijevremeni prekid terapije. Najèešæi razlog za to su nuspojave lijekova i/ili neinformiranost depresivnih bolesnika i njihovih obitelji. Danas se drži nužnim da depresivni bolesnik uzima antidepresive najmanje godinu dana ako je rijeè o prvoj depresivnoj epizodi, a 3 do 5 godina ako se radi o ponovljenoj epizodi. Cilj lijeèenja nije samo otklanjanje simptoma, nego uspostava dugotrajnog dobrog stanja i prevencija novih depresivnih epizoda.



Koje su vrste antidepresiva?

Neselektivni inhibitori ponovne pohrane monoamina
Ovi antidepresivi neselektivno blokiraju ponovnu pohranu neurotransmitora noradrenalina, serotonina i dopamina te tako poveæavaju njihovu koncentraciju na spojevima živèanih stanica. Njihove najèešæe nuspojave posljedica su utjecaja na sustav neurotransmitora acetilkolina (tzv. antikolinergièke nuspojave): suhoæa usta, zamuæenje vida, otežano mokrenje, zatvor, pogoršanje glaukoma, mentalna konfuzija. Takoðer mogu izazvati poremeæaj rada srca pa je u bolesnika koji ih uzimaju uputno kontrolirati EKG. U klinièkoj uporabi su dulje od 40 godina i njihova je djelotvornost pouzdano dokazana. U ovu skupinu ubrajaju se lijekovi kao što su klomipramin, maprotilin, imipramin, amitriptilin i drugi.

Selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina (SSRI)
Ovi antidepresivi selektivno blokiraju ponovnu pohranu serotonina, a na druge neurotransmitorske sustave djeluju slabo ili ne djeluju uopæe. Ova skupina lijekova nastala je na temelju poznavanja biokemijskog mehanizma djelovanja starijih antidepresiva i ciljano je dizajnirana kako bi se dobilo djelovanje iskljuèivo na serotoninski sustav. Njihova selektivnost za serotoninski sustav i slabo izražen ili nikakav uèinak na druge prijenosnièke sustave u mozgu razlog su njihovoj dobroj podnošljivosti. U ovu skupinu lijekova ubrajaju se paroksetin, sertralin, citalopram, fluoksetin i fluvoksamin. Radi se o djelotvornim i sigurnim antidepresivima. koji se sve više preporuèuju kao antidepresivi prvog izbora.

Neselektivni inhibitori monoaminooksidaze (MAOI)
Antidepresivi iz ove skupine blokiraju enzim monoaminooksidazu (MAO) koji razgraðuje neurotransmitore. Posljedica je poveæanje koncentracije neurotransmitora u mozgu. Prva generacija ovih lijekova može imati opasne nuspojave. Istovremenim uzimanjem tih lijekova i hrane koja sadrži mnogo tvari zvane tiramin (primjerice fermentirani sirevi i pivo) može nastati iznenadni, smrtonosni porast krvnog tlaka.

Selektivni inhibitori monoaminooksidaze tipa A
Prvu generaciju inhibitora monoaminooksidaze danas su zamijenili reverzibilni inhibitori monoaminooksidaze tipa A, kao što je moklobemid. To su sigurni lijekovi, dobre podnošljivosti, a pri uzimanju nije potrebna dijeta.

Ostali antidepresivi
Na našem i svjetskom tržištu lijekova postoje i brojni drugi antidepresivi, razlièitih mehanizama djelovanja.
Dualni serotoninski antidepresivi: Djeluju kao antagonisti serotoninskih receptora tipa 2 i kao slabi selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina. Predstavnici su trazodon i nefazodon.
Dualni inhibitori ponovne pohrane serotonina i noradrenalina: Predstavnik je venlafaksin, antidepresiv s brzim nastupom uèinka i s dobrom podnošljivošæu èak i tijekom dugotrajne primjene
Selektivni inhibitori ponovne pohrane noradrenalina: Predstavnik je reboksetin.
Pojaèivaèi ponovne pohrane serotonina: Predstavnik je tianeptin.
Inhibitor ponovne pohrane noradrenalina i dopamina: Predstavnik je bupropion.
Noradrenergièki i specifièni serotonergièki antidepresiv: Predstavnik je mirtazapin.



Koji æe antidepresiv lijeènik propisati?

Odabir antidepresiva se može vršiti na temelju podataka o povoljnom djelovanju tih lijekova u jednog od èlanova obitelji ako je taj bio lijeèen od depresije, odnosno na temelju podataka o prethodnom bolesnikovom reagiranju na te lijekove ako je on prethodno uopæe bio lijeèen. Ako takvi podaci ne postoje, lijeènik æe se rukovoditi poznavanjem nuspojava pojedinih lijekova, osobito njihovim sedativnim ili antikolinergièkim osobinama, postojanjem tjelesnih bolesti u bolesnika i vlastitim iskustvom.



Zašto nekad treba uzimati više lijekova istovremeno?

Iako je poželjna primjena samo jednog antidepresiva, èesto su u lijeèenju depresije nužne kombinacije lijekova. U takvim situacijama treba kombinirati lijekove mehanizama djelovanja koji se meðusobno nadopunjuju, tako da dolazi do pojaèanog terapijskog uèinka, ali bez više nuspojava.
Depresiju èesto prate simptomi anksioznosti, stoga se, osobito u poèetku uzimanja antidepresiva, uz antidepresive uzimaju i anksiolitici. Najzastupljeniji anksiolitici su lijekovi iz skupine benzodiazepina. Uporabu anksiolitika treba ogranièiti na kraæe vrijeme, do mjesec dana, zbog moguæeg razvoja ovisnosti. Mnogi antidepresivi uz antidepresivni imaju i anksiolitièki uèinak.
U lijeèenju depresivnih bolesnika sa slabim terapijskim odgovorom na antidepresive nekad primjenjujemo i druge lijekove: hormone štitnjaèe, litij i antipsihotike. Dodavanje malih doza trijodtironina (hormona štitnjaèe) poboljšava se djelotvornost antidepresiva i skraæuje vrijeme terapijskog odgovora. Dodavanjem litija antidepresivima postiže se zadovoljavajuæi terapijski odgovor u 50-65% sluèajeva.
U bolesnika sa vrlo izraženom psihotiènom slikom bit æe potrebno u terapiju ukljuèiti i antipsihotike. Prednost treba dati novim antipsihoticima od kojih su se neki i potvrdili kao stabilizatori raspoloženja.



Kada depresiju lijeèiti u bolnici i koje su indikacije za bolnièko lijeèenje?

Rizik suicida, oèita nesposobnost da se održi briga o samome sebi, ukljuèujuæi prehranu, oblaèenje i osobnu higijenu, te potreba za dijagostièkim razjašnjavanjem stanja zahtijeva bolnièko lijeèenje - hospitalizaciju. Osobito je važno dobro procijeniti rizik moguæeg pokušaja suicida o èemu bolesnici rjeðe govore spontano, veæ ih to treba izravno pitati. Ne treba se pri tome bojati da æe to povrijediti bolesnika ili ga navesti na takvo razmišljanje ili štoviše potaæi da samoubojstvo i uèini. Nesuradnja obitelji takoðer je dodatna preporuka da se lijeèenje obavi u bolnici. Bolesnici sa depresijom koja je blažeg karaktera i gdje nema jaèih suicidalnih ideja mogu se lijeèiti ambulantno. To osobito vrijedi u onom sluèaju kada postoji znaèajni potporni sustav u vidu njihovih srodnika ili prijatelja.
Bolnièko lijeèenje, kada postoje sistemi razvijenog vanbolnièkog lijeèenja, treba biti što kraæe, a preporuèa se lijeèenje u prirodnoj okolini bolesnika kada god je to moguæe.

Mjesto lijeèenja ovisi o sljedeæim parametrima:
cjelokupna klinièka slika težine simptoma,

rizik suicidalnog ponašanja,

procjena socijalnog funkcioniranja,

suradnja bolesnika u lijeèenju,

prisustvo komorbidnih bolesti,

prisustvo psihosocijalnih stresnih okolnosti,

postojanje podrške okoline,

iskljuèenje organskog razloga depresije.

Kod postavljanja indikacije za bolnièko lijeèenje treba procijeniti sljedeæe:
sposobnost bolesnika za brigu o sebi, kao i suradnja,

je li opasan za sebe ili okolinu - prisilno bolnièko lijeèenje,

bolesnik sa težom epizodom bolesti, a koji nema na raspolaganju adekvatne sisteme podrške izvan institucije; takav se bolesnik lijeèi u bolnici ili ga se ukljuèuje u intenzivni dnevni program.

Kod pacijenta s depresivnim poremeæajem treba posebnu pažnju obratiti na procjenu suicidalnog rizika, stoga treba procijeniti sljedeæe:

ima li pacijent suicidalna razmišljanja, razmišlja li o suicidalnom

prisutnost psihotiènih simptoma

Faktori poveæanja suicidalnog rizika su:

prisustvo psihotiènih simptoma,

vrlo izražena anksioznost,

prisustvo paniènih napadaja,

prisustvo komorbiditeta ovisnosti,

pozitivna anamneza o ranijem pokušaju suicida,

podaci o suicidu u obitelji.



Kakav je tijek lijeèenja?

Lijeèenje depresije odvija se u tri faze.
Prva, akutna faza lijeèenja traje èetiri do šest tjedana. U bolesnika koji reagiraju na antidepresiv poèetno se poboljšanje može uoèiti nakon 2 do 3 tjedna lijeèenja, a smanjenje simptoma za 40-50% dogaða se nakon 3 do 4 tjedna. Ukoliko nakon razdoblja od 4 do 6 tjedana redovitog uzimanja lijeka u odgovarajuæoj terapijskoj dozi nema zadovoljavajuæeg poboljšanja, treba promijeniti lijek tako da se uvede lijek druge farmakološke skupine, odnosno drugog mehanizma djelovanja. Promjena jednog antidepresiva s drugim antidepresivom dolazi u obzir kada izabrani antidepresiv kojeg smo primijenili prema pravilima odgovarajuæeg terapijskog pokušaja (terapijska doza u rasponu do maksimalne u razdoblju od najmanje 4 tjedna, a optimalno od 6 do 8 tjedana) nema povoljan antidepresivni uèinak ili kada lijek izaziva teže podnošljive nuspojave. Jedan od èestih razloga terapijskog neuspjeha je subdoziranje antidepresiva (uzimanje antidepresiva u dozi nižoj od terapijski djelotvorne), dok je prijevremeni prekid terapije razlogom uèestalog javljanja novih epizoda.
Ako je postignut dobar uèinak, slijedi druga faza - terapija održavanja koja treba trajati godinu dana. Cilj terapije je održavanje spreèavanja pojave nove depresivne epizode. U fazi terapije održavanja lijek se uzima u istoj dozi kao i u akutnoj fazi lijeèenja. U bolesnika u kojih nije nužna profilaksa (prva depresivna epizoda, potpuno povlaèenje simptoma), terapija antidepresivima se postupno ukida. U bolesnika u kojih su se depresivne epizode javljale sa velikom uèestalosti trebat æe nastaviti s profilaktièkom terapijom koja traje najmanje 5 godina, a nekad i doživotno. U sluèajevima kada se nakon odreðenog vremena odluèimo na prekid terapije on mora biti postupan.



Kada se lijekovi za depresiju trebaju uzimati doživotno?

Ponekad se uzimaju doživotno jer se radi o dugotrajnoj i upornoj bolesti koja ako se ne lijeèi, traje mjesecima i nakon kraæih razdoblja poboljšanja dolazi do nove epizode bolesti. Važno je uzimati terapiju toliko dugo koliko je odredio lijeènik, a ne prekidati lijeèenje kada se bolesnik osjeæa zdravo. Svaki samoinicijativni prekid terapije znaèi povratak bolesti. Dugotrajnu terapiju antidepresivima treba veæina bolesnika s 2 ili više depresivnih epizoda, svi bolesnici s 3 ili više depresivnih epizoda, bolesnici lijeèeni elektrostimulativnom terapijom i bolesnici kod kojih nije postignuto potpuno povlaèenje simptoma.



Kako sprijeèiti povratak bolesti?

Nakon što nastupi remisija (povlaèenje simptoma) depresije, preporuèa se da bolesnici koji su tijekom akutne faze bili lijeèeni antidepresivima, nastave uzimati iste lijekove u istoj dozi tijekom godinu dana, a po potrebi i dulje ako tako odredi lijeènik. U spomenutom vremenu preporuèa se redovita psihijatrijska kontrola, a broj posjeta u ovoj fazi ovisi o vrsti odabranog lijeèenja i klinièkom stanju bolesnika. Najbolja prevencija ponovnog pojavljivanja depresije je uzimanje antidepresiva kao terapije održavanja, èak i neko vrijeme nakon što su se simptomi posve povukli. Terapija se smije prekidati samo u dogovoru s lijeènikom! Ako se nakon prekida terapije simptomi depresije ponovo pojave, treba odmah zapoèeti s uzimanjem antidepresiva kako bismo na vrijeme sprijeèili daljnju progresiju bolesti.



Uzrokuju li antidepresivi ovisnost?

Nekad se lijekovi za depresiju uzimaju doživotno, ali ne uzrokuju ovisnost. U sluèaju prekidanja terapije koju je propisao lijeènik, doze lijekova se smanjuju postupno.
Antidepresivna sredstva nisu stimulativi kao npr. amfetamini, nego depresiju postepeno, kroz 4 do 6 tjedana, smanjuju dok se normalno raspoloženje ponovo ne uspostavi. Uobièajeni strah od ovisnosti je neutemeljen; prava ovisnost, praæena neizdrživom potrebom, zloupotrebom, te potrebom za sve veæim kolièinama da bi se osigurao isti uèinak, nepoznata je kod uzimanja antidepresivnih sredstava, èak i ako se lijek uzima više mjeseci ili godina.

Veselin.Medenica

  • Administrator
  • *****
  • Posts: 975
    • Masaza Beograd
DEPRESIJA
« Reply #4 on: April 06, 2004, 04:42:37 PM »
Kako se lijeèi poslijeporoðajna depresija?

Poslijeporoðajna depresija zahtijeva struèni psihijatrijski nadzor i tretman. S obzirom na hormonalne posebnosti perioda babinja i psihološke obrasce reagiranja, terapija tih žena ima i neke posebnosti.
Preventivne strategije usmjerene su na niz praktiènih aktivnosti (kako da si žena pomogne i potraži pomoæ nakon poroda, posebice glede brige o djetetu) i terapijskih aktivnosti (uèenje relaksacijskih tehnika i rad u grupi). Ustanovljeno je da žene koje sudjeluju u provoðenju preventivnih aktivnosti, imaju bolji emocionalni status tijekom perioda nakon poroðaja.
Psihoterapija. Od psihoterapijskih tehnika, za rad sa ženama koje imaju poslijeporoðajnu depresiju, savjetuje se više tehnika, od suportivnih pa do interpersonalnih, kognitivno-bihejvioralnih te psihodinamskih tehnika.
Lijekovi. Što se tièe primjene antidepresiva, treba biti oprezan, jer unatoè tome što je neosporna djelotvornost i korist uporabe antidepresiva kod žena s poslijeporoðajnom depresijom, treba upozoriti žene da se lijek izluèuje u majèinom mlijeku te da je, ukoliko žena doji, moguæe nepoželjno djelovanje lijeka na dijete. Ženama koje primaju antidepresive, u principu se savjetuje da ne doje djecu.
U farmakoterapiji, kod žena kod kojih postoji potreba uzimanja lijekova, obièno se koristi kombinacija antidepresiva i anksiolitika-sedativa (diazepam ili drugi benzodiazepinski pripravak). Terapijsku opciju predstavlja i elektrostimulativna terapija (EST) kod žena kod kojih antidepresivima nije postignut zadovoljavajuæi terapijski uèinak.



Kako se lijeèi depresija u bolesnika koji boluju od tjelesnih bolesti?

Ako bolesnik uz depresiju ima i neku tjelesnu bolest, treba o tome, kao i o lijekovima koje uzima, informirati svog lijeènika.

KOMORBIDITET ANTIDEPRESIV/napomena
ASTMA MAOI, potreban je oprez glede interakcjie sa simpatomimetièkim bronhodilatatorima
SRÈANE BOLESTI Izbjegavati TCA i MAOI, u prednosti tianeptin, SSRI, bupropion, EST
DEMENCIJA Prednost fluoksetin, sertralin, trazodon, tianeptin, desipramin, nortriptilin, EST
EPILEPSIJA Treba poveæati dozu antiepileptika
GLAUKOM Izbjegavati antidepresive s antikolinegièkim uèinkom, a ako se koriste treba kontrolirati intraokularni tlak. Prednost: bupropion, sertralin, fluoksetin i trazodon
HIPERTENZIJA Oprez s interakcijama
OPSTRUKTIVNA UROPATIJA Izbjegavati atidepresive s antikolinergièkim uèinkom, presnost SSRI, bupropion, desimipramin
PARKINSONOVA BOLEST Izbjegavati amokspin i litij




Što je to farmakološka terapijska rezistencija?

Farmakološka terapijska rezistencija postoji u sluèajevima kada nije postignuta potpuno izljeèenje, odnosno zadovoljavajuæi terapijski odgovor, a nakon višekratnih primjena antidepresiva po pravilima odgovarajuæeg terapijskog pokušaja. Radi se o najmanje dva pokušaja (iako je uobièajenije više pokušaja) lijeèenja antidepresivima razlièite kemijske skupine, primijenjenih u punim dozama i u dovoljno dugom vremenskom razdoblju (6 do 8 tjedana).



Kako svladati terapijsku rezistenciju?

Kada se u lijeèenju depresivnog bolesnika pojavi terapijska rezistencija, moguæe je sljedeæe:

izabrati lijek iz razlièite kemijske skupine koji do tada nije primjenjivan;

dodati drugi antidepresiv (kombinacija antidepresiva SSRI+ TCA);

dodati litij u dozi od 600 do 1200 mg dnevno uz kontrolu koncentracije;

dodati hormone štitnjaèe;

primijeniti EST;

psihoterapija uvijek treba biti u kombinaciji.



Što je psihoterapija i kakvo je njezino mjesto u lijeèenju depresije?

Lijeèenje psihoterapijom (terapijom razgovorom s educiranimn struènjakom - psihoterapeutom) bez psihofarmakološkog lijeèenja može biti prikladno za bolesnika s blagim depresivnim poremeæajem. Psihoterapija se preporuèa kad postoje znaèajni psihosocijalni stresori, unutarnji psihièki sukobi, meðuljudske poteškoæe.
Izbor psihoterapijske metode ovisi o specifiènim ciljevima, dužini lijeèenja i uèestalosti seansi, te raspoloživosti terapeuta educiranih za odreðenu tehniku, ali i uvažavanju bolesnikovih želja. Psihoterapija ima znaèajni utjecaj na poveæanje povjerenja bolesnika u uspjeh lijeèenja i motivira bolesnika za redovito uzimanje lijeka. U lijeèenju depresije kao specifièni pristupi koriste se interpersonalna, kognitivna i bihejvioralna terapija, a rjeðe i drugi oblici psihoterapije.
Interpersonalna terapija je vid kratkotrajne psihoterapije koja se obièno sastoji od 12 do 16 tretmana koji se odvijaju s razmakom od tjedan dana. Karakterizirana je aktivnim terapijskim pristupom pri èemu se naglašava uloga sadašnjeg bolesnikovog stanja i potreba odgovarajuæeg socijalnog funkcioniranja. Tijekom terapije ne razraðuju se obrambeni mehanizmi niti unutarnji konflikti. Glavni naglasak u terapiji je usmjeren na interpersonalne odnose. Interpersonalnom terapijom pokušavamo pomoæi bolesniku fokusiranje na nedavni znaèajni dogaðaj, npr. gubitak, socijalnu izolaciju i druge interpersonalne faktore koji mogu utjecati na razvoj depresije.
Kognitivna terapija depresije se temelji na shvaæanju da je kognitivna disfunkcija vrlo znaèajna u nastajanju depresije. Pretpostavlja se npr. da je sva apatija i smanjenje energije rezultat životnog oèekivanja pojedinca, odnosno njegovog osjeæaja neuspjeha na svim životnim podruèjima. Cilj je kognitivne terapije da se smanji depresija i da se sprijeèi njeno ponovno javljanje pomažuæi bolesniku da spozna i ukloni negativno razmišljanje, da razradi alternative i stvori fleksibilniji naèin razmišljanja i izvježba nove kognitivne i bihejvioralne odgovore (promjena ponašanja).
Bihejvioralna terapija je vrlo strukturirana i opæenito kratkotrajna. Pri tome se nastoji što je moguæe više utjecati na promjenu ponašanja što se smatra kljuènim u otklanjanju depresije. Bihejvioralna terapija ukljuèuje tehnike planiranja aktivnosti, samokontrole, vježbanje socijalnih vještina i rješavanja problema.
Premda obiteljska terapija ne predstavlja primarni terapijski pristup u lijeèenju depresije, ona može biti vrlo znaèajna u sluèajevima gdje je zbog bolesnikovog stanja znaèajno narušen obiteljski sklad i funkcioniranje cijele obitelji. Obiteljska terapija ispituje ulogu depresivnog èlana u ukupnom dobrom psihološkom funkcioniranju cijele obitelji, a s druge strane ispituje ulogu cijele obitelji u održavanju depresije.
Psihodinamska psihoterapija nema znaèajnu ulogu u lijeèenju depresije.
Grupna psihoterapija je indicirana kada postoje teškoæe komunikacije i socijalne adaptacije.



Kada kombinirati psihoterapiju i antidepresive?

Uvijek kada je to moguæe, depresiju treba lijeèiti kombinacijom antidepresiva i psihoterapije. Ukoliko je više osoba ukljuèeno u lijeèenje pacijenata s depresijom (npr. psihijatar koji propisuje psihofarmak i psihoterapeut), potrebni su njihovi kontakti radi važnih izmjena informacija.



Što je elektrostimulativna (EST) (elektrokonvulzivna (ECT)) terapija?

Elektrostimulativna terapija od svog otkriæa, veæ više od 60 godina predstavlja metodu lijeèenja teških oblika depresije koju provode educirani zdravstveni djelatnici. Ovo lijeèenje provodi se uz prethodno potpisani informirani pristanak. Njenu primjenu treba razmotriti kod svih umjerenih ili teških depresija koje nisu dale zadovoljavajuæi terapijski odgovor na farmakološku terapiju. EST može biti terapija izbora u bolesnika s psihotiènom depresijom koji nisu odgovorili na kombinaciju antidepresiva i antipsihotika. Nadalje, EST se može primijeniti u bolesnika kod kojih je depresija udružena s katatonim stuporom, ozbiljnom suicidalnošæu, ili odbijanjem hrane koje vodi do tjelesne ugroženosti.



Koje su nove biološke metode u lijeèenju depresija?

TMS ili transkranijska magnetska stimulacija je neinvazivna tehnika stimulacije mozga, moderna i uèinkovita tehnika u lijeèenju depresivnih poremeæaja uz minimalne nuspojave. Prolazom elektriène struje kroz žièanu zavojnicu stvara se magnetsko polje koje prolazi kroz lubanju i u vodljivom mediju, kao što je mozak, inducira elektriènu struju koja podražuje stanice mozga. Dokazan je antidepresivni uèinak u 64% ispitanika, na velikom uzorku bolesnika, a još se pojaèava u kombinaciji sa antidepresivima. Dugoroène nuspojave nisu zabilježene, a poslije tretmana u manjem broju sluèajeva zabilježena je napetost mišiæa glave i lica. TMS se ne primjenjuje kod osoba kod kojih su unutar lubanje prisutni metalni ili magnetizirajuæi predmeti.



Kako i kada pomažu biljni preparati?

U narodnoj medicini mnogih zemalja primjena raznih èajeva i biljnih pripravaka u svrhu poboljšanja raspoloženja ima dugu tradiciju. Uèinkovitost nekih od pripravaka dokazana je i znanstveno, npr. gospine trave èija je primjena raširena u Njemaèkoj i u SAD-u, a primjenjuje se kod blagih i srednje izraženih depresivnih stanja te nemira, tjeskobe i razdražljivosti. Glavni aktivni sastojci biljke su hipericin i pseudohipericin, koji imaju inhibicijski uèinak na monoaminooksidazu tip A.



Razlikuje li se lijeèenje depresije u starijoj životnoj dobi?

Tjelesne bolesti koje su èešæe u starijoj dobi, veæa osjetljivost na nuspojave lijekova te drugi psihièki poremeæaji karakteristièni za stariju dob utjeèu na lijeèenje depresije. Preporuèa se koristiti lijekove bez antikolinergièkog uèinka, a kod bolesti jetre ili bubrega primjenjuju se manje doze lijekova.

Veselin.Medenica

  • Administrator
  • *****
  • Posts: 975
    • Masaza Beograd
DEPRESIJA
« Reply #5 on: April 06, 2004, 04:43:45 PM »
Neki kriteriji za postavljanje dijagnoze Kako obitelj i prijatelji mogu pomoæi depresivnom bolesniku?

Najvažnije što netko može uèiniti za depresivnu osobu je pomoæi joj da dobije odgovarajuæu lijeènièku pomoæ. To obuhvaæa ohrabrivanje bolesnika da ne prekida terapiju ili da potraži korekciju terapije ako ne doðe do poboljšanja. Nekada to može zahtijevati ugovaranje pregleda kod psihijatra i pratnju bolesnika u ordinaciju. Takoðer, ta pomoæ obuhvaæa praæenje uzima li bolesna osoba redovito propisanu terapiju.
Druga najvažnija stvar je ponuditi emotivnu podršku, što ukljuèuje razumijevanje, strpljivost, ljubav i ohrabrivanje. Ukljuèite depresivnu osobu u razgovor i pažljivo je slušajte. Ne podcjenjujte njene osjeæaje, nego istaknite realnost i ponudite nadu. Ne ignorirajte naznake suicida! Odmah ih iznesite bolesnikovom lijeèniku/psihijatru. Pozovite depresivnog bolesnika u šetnju, kino i sl. Diskretno inzistirajte ako je Vaš poziv odbijen. Ohrabrite ga u sudjelovanju u aktivnostima kojima se nekada radovao, kao hobiji, sport, religijske ili kulturne aktivnosti, ali ne tjerajte depresivnu osobu da odjednom preuzme previše zadataka. Takve osobe trebaju zabavu i društvo, ali preveliki zahtjevi mogu pojaèati osjeæaj neuspjeha. Nikako ne optužujte depresivnu osobu za lijenost ili da hini kako je bolesna, te nemojte oèekivati kako æe se sama "izvuæi" iz depresije.
Konaèno, depresivne se epizode mogu lijeèiti u velikom broju - u gotovo 70-80% sluèajeva. Imajte to na umu i nastojte uvjeriti i oboljelu osobu kako æe se s vremenom i uz adekvatno lijeèenje poèeti osjeæati znatno bolje. Teško je živjeti s depresivnom osobom, razumjeti što se s njom dogaða, a da se ponekad ne razljutimo i ne krivimo je za stanje u kojem se nalazi. Jedan od najbeskorisnijih savjeta nesretnom patniku glasi: "Saberi se, potrudi se" i slièno. Uistinu, on može prikriti svoja osjeæanja, ponašati se kao da je normalan, šutke nastaviti s radom, premda pod velikim pritiskom. Depresivne osobe ne traže da budu depresivne i takve primjedbe samo poveæavaju njihov osjeæaj osamljenosti i nesreæe.



Mogu li se lijeèiti sam?

Svojim ponašanjem svaki èovjek može unaprijediti svoje zdravlje ili potaknuti razvoj bolesti. Aktivnim sudjelovanjem u lijeèenju svaki bolesnik može ubrzati rezultate lijeèenja. esto mnogi ljudi misle da se mogu izlijeèiti sami. Meðutim, bez obzira na to što su moguænosti današnjeg informiranja i samoedukacije veæe nego ikada, kada primijetite simptome depresije, neophodno je savjetovati se s lijeènikom. Ako su prisutni umjereno do jako izraženi simptomi depresije, odmah i bezrezervno potrebno je obratiti se obiteljskom lijeèniku ili psihijatru.



Što mogu uèiniti da pomognem sam sebi?

Pratite svoje misli i osjeæaje. To je poèetak suoèavanja s problemom. To æe vam naposljetku omoguæiti razvijanje vještine uoèavanja epizoda depresije prije nego bude kasno. Korištenje tehnike praæenja misli može vam omoguæiti da odluèite koje Vaše misli su odraz pravog stanja oko Vas - a koje su misli najvjerojatnije nerealne i stvorene tijekom padanja osnovnog raspoloženja i razvijanja epizode depresije.
Neka netko drugi, kome vjerujete, prati Vaše raspoloženje. Neæete uvijek moæi uoèiti nastupanje depresije, ali Vama najbliži, èesto æe biti u moguænosti prepoznati rane znakove. Biti sposoban prièati s njima o ovom problemu je vjerojatno najbolja strategija koju možete imati u borbi protiv depresije.
Imajte povjerenja u svog lijeènika i suraðujte s njim u svom lijeèenju. Zajednièkim æete snagama lakše i brže preboljeti depresiju.

Veselin.Medenica

  • Administrator
  • *****
  • Posts: 975
    • Masaza Beograd
DEPRESIJA
« Reply #6 on: July 11, 2004, 09:42:53 PM »
SVE STO MORATE ZNATI O DEPRESIJI


 

Sto je depresija?

 
 



Sto je depresija?

 

Depresija je bolest raspolozenja koja zahvaca i tijelo i misli. Najlakse je upoznati depresiju kroz osnovne simptome:

Gotovo obvezni simptom je nedostatak zivotne radosti ili barem smanjenje uzivanja u mnogim aktivnostima u odnosu na period prije bolesti.

-osjecaj tuge ili zalosti koji nije uzrokovan nedavnim gubitkom. Bolesnik se nekada osjeca vise prazan nego tuzan, ili navodi da je istovremeno i tuzan i prazan

-bezvolja, kao gubitak interesa za hobije i sve u cemu je bolesnik prije uzivao

-strah se javlja kod mnogih bolesnika, najcesce vezan uz misli kako ce se nesto lose dogoditi

-smanjenje sna, najcesce kao nesanica i rano budjenje, ali kod mladih osoba i kao pojacana potreba za snom

-lose misli najcesce o bolesti, samoubojstvu i smrti

-teskoce u donosenju odluka

-niska energija i brzo umaranje

-osjecaj krivnje, bezvrijednosti i bespomocnosti

-stalne fizicke smetnje kao glavobolja, probadanja, zanosenje, kronicni bolovi

-razdrazljivost

-nemogucnost opustanja

-gubitak tjelesne tezine ili debljanje

 

Uzroci depresije

 

Ponekad je depresija nasljedna bolest i javlja se u obiteljima, narocito bipolarni tip. I kod drugih tipova depresije najcesce saznamo da je netko od predaka bio tankih zivaca ili je bolovao od drugih psihickih poremecaja.

Svaki covjek moze oboljeti od depresije, ali kod ljudi koji su po prirodi emotivni, plasljivi, nizeg samopostovanja, oni koji teze podnose nepravdu i kritiku depresija se cesce javlja.

Izlozenost kronicnom stresu mijenja funkciju i gradju mozga i mnoge se depresije mogu objasniti akumulacijom stetnog djelovanja stresa. I tu konstitucija ima vaznu ulogu jer odredjuje pod kojim teretom i nakon koliko vremena ce se zivcani sustav slomiti.

 

Teorija o uzrocima ima na desetke, od virusne do psiholoskih sto govori da pravu jos ne znamo.

Ipak, nase znanje svakodnevno se povecava i nakon sinapse, upoznajemo membranu, jezgru i grane. Nije daleko dan kada cemo o uzrocima depresije pisati s vise samopouzdanja.

 

Dijagnosticiranje i lijecenje

 

Najcessce dijagnozu depresije nije tesko postaviti. Dovoljno je bolesnika pitati da li je tuzan, uplasen, bezvoljan i moze li se od srca nasmijati. Zato je neshvatljivo da je dvije trecine depresija nedijagnosticirano, nelijeceno, pogresno ili nedovoljno lijeceno.

I kada se prepozna da bolesnik ima psihicke smetnje nerazumno se daju lijekovi za smirenje i neki neuroleptici koji imaju samo kratkotrajan ucinak. Depresije se lijece antidepresivima !!!, a sedative i neuroleptike upotrebljavati kad za to ima opravdanja.


Uzalud je ocekivati da ce depresija proci sama. To se dogadja rijetko. Uzalud je ocekivati da ce se snagom volje, pozitivnim misljenjem, pobijediti depresija. Upravo su volja i optimizam nestali kod bolesnika i on je nemocan da ih povrati. Laicki savjeti bolesniku vise stete nego koriste jer izazivaju osjecaj krivnje i ukazuju da se bolesnikovo stanje ne razumije.

Upravo je duboko razumijevanje polazna tocka u lijecenju depresije. Treba imati nesto u sebi da bi se razumjela bolest koja se ne vidi i ne moze se izraziti brojkama.

Za one koji to ne mogu mozemo depresiju usporediti s dijabetesom. Kod prve je snizen serotonin, kod druge inzulin. Krajnje pojednostavljeno, ali dovoljno da se shvati poremecaj u kemiji tijela, na koji ne mozemo sami djelovati.

 

Zato postoje psihijatri koji o depresiji znaju puno vise nego sto pise u ovom clanku. Njima na raspolaganju stoje moderni antidepresivi s kojim je lijecenje depresije postalo uspjesnije, jednostavnije i s manjim rizikom.

Osim lijeka bolesniku i treba dati dio sebe, svog razumijevanja, suosjecanja i vjere u izlijecenje.

 

 

 

 

Beckov indikator depresije

(iz knjige dr. Samuela Pfeifera ''Bodriti slabe'')

 

Ovaj se upitnik sastoji od tvrdnji rasporedjenih u skupine. Procitajte pozorno svaku skupinu. Zatim u svakoj od njih odaberite tvrdnju koja najbolje opisuje kako ste se osjecali ovoga tjedna, ukljucujci i danasnji dan! Zaokruzite broj tvrdnje koju ste izabrali. Ako vam se prikladnom cini vise od jedne tvrdnje, mozete zaokruziti vise brojeva.

U svakom slucaju procitajte sve recenice u skupini prije nego sto odaberete.

 

A. 0 Ne osjecam se tuzno.

1 Osjecam se tuzno.

2 Osjecam se tuzno cijelo vrijeme i ne mogu se trgnuti iz toga.

3 Tako sam zalostan ili nesretan da to vise ne mogu podnijeti.

 

B. 0 Nisam posebno obeshrabren glede buducnosti.

1 Obeshrabren sam glede buducnosti.

2 Osjecam da se nemam cemu veseliti.

3 Osjecam da je buducnost beznadna i da se stvari ne mogu popraviti.

 

C. 0 Osjecam da sam neuspjesna osoba.

1 Osjecam se neuspjesnimjim od prosjecnog covjeka.

2 Kad sagledam unatrag vlastiti zivot, vidim samo mnogo neuspjeha.

3 Kao osoba osjecam se kao potpuni promasaj.

 

D. 0 Neke mi stvari i dalje cine zadovoljstvo kao i ranije.

1 Ne uzivam vise u nekim stvarima kao ranije.

2 Vise mi gotovo nista ne donosi pravo zadovoljstvo.

3 Nista mi ne moze priciniti zadovoljstvo i sve mi je dosadno.

 

E. 0 Ne osjecam se posebno krivim.

1 Dobar dio vremena osjecam krivicu.

2 Vecinom se osjecam krivim.

3 Cijelo se vrijeme osjecam krivim.

 

F. 0 Ne mislim da sam kaznjen.

1 Osjecam da sam mozda kaznjen.

2 Ocekujem da cu biti kaznjen.

3 Osjecam da mi je ovo kazna.

 

G. 0 Nisam razocaran sobom.

1 Razocaran sam sobom.

2 Gadim se sam sebi.

3 Mrzim se.

 

H. 0 Ne osjecam se gore nego bilo tko drugi.

1 Kritican sam prema sebi zbog svojih slabosti ili pogresaka.

2 Cijelo vrijeme se okrivljavam zbog svojih pogresaka.

3 Krivim sebe za sve lose sto se dogodi.

 

I. 0 Uopce ne pomisljam na samoubojstvo.

1 Pomisljam na samoubojstvo, ali ne bih ga pocinio.

2 Volio bih se ubiti.

3 Ubio bih se, da imam priliku.

 

J. 0 Ne placem vise nego obicno.

1 Sada placem vise nego ranije.

2 Sada stalno placem.

3 Ranije sam mogao plakati, ali sada vise ne mogu plakati cak i kada to zelim.

 

K. 0 Vise se srdim nego ikada.

1 Lakse se razljutim nego ranije.

2 Sada se cijelo vrijeme ljutim.

3 Vise me uopce ne ljute stvari koje su me ranije ljutile.

 

L. 0 Nisam izgubio zanimanje za druge ljude.

1 Drugi me ljudi zanimaju manje nego ranije.

2 Uglavnom sam izgubio zanimanje za druge ljude.

3 Izgubio sam svako zanimanje za druge ljude.

 

M. 0 Odluke donosim dobro kao i uvijek prije.

1 Odlazem donosenje odluka vise nego ranije.

2 Teze mi je donositi odluke nego ranije.

3 Uopce vise ne mogu odlucivati.

 

N. 0 Ne mislim da izgledam ista gore nego uvijek.

1 Bojim se da izgledam staro ili nepozeljno.

2 Osjecam da su se u mojem izgledu dogodile promjene koje me cine neprivlacnim.

3 Mislim da ruzno izgledam.

 

O. 0 Mogu raditi jednako dobro kao i prije.

1 Moram uloziti poseban napor da bih poceo nesto raditi.

2 Moram se vrlo tesko tjerati da bilo sto radim.

3 Uopce ne mogu raditi.

 

P. 0 Spavam dobro kao i obicno.

1 Ne spavam dobro kao prije.

2 Budim se sat-dva ranije nego obicno i tesko mi je ponovno zaspati.

3 Budim se nekoliko sati ranije nego prije i vise ne mogu zaspati.

 

Q. 0 Ne umaram se vise nego obicno.

1 Umaram se lakse nego prije.

2 Ako bilo sto radim, umorim se.

3 Preumoran sam da bih bilo sto radio.

 

R. 0 Nemam slabiji apetit nego obicno.

1 Nemam vise tako dobar apetit kao prije.

2 Apetit mi je sada mnogo slabiji.

3 Uopce vise nemam apetita.

 

S. 0 Nisam mnogo smrsavio - ako sam uopce smrsavio.

1 Izgubio sam vise od 2 kg.

2 Izgubio sam vise od 5 kg.

3 Smrsavio sam vise od 7 kg.

 

T. 0 Zdravlje me ne zabrinjava vise nego obicno.

1 Brinem zbog fizioloskih smetnji kao sto su bolovi, ili nervoza zeluca, ili zatvor.

2 Vrlo sam zabrinut zbog zdrastvenih problema i tesko mi je razmisljati o drugim stvarima.

3 Tako sam zabrinut zbog zdrastvenih problema da vise ni o cem drugom ne mogu

razmisljati.

 

U. 0 U posljednje vrijeme nisam primjetio da se moje zanimanje za seks promijenilo.

1 Seks me zanima manje nego ranije.

2 Jako sam izgubio zanimanje za seks.

3 Potpuno sam izgubio zanimanje za seks.

 

 

Zbrajanje

 

Zbrojite sve brojke ispred zaokruzenih recenica. Najveci moguci rezultat je 63 boda.

 

Prosjecni rezultati

a) Nema depresije 11 bodova

b) Blaga depresija 12-19 bodova

c) Umjerena depresija 20-26 bodova

d) Teska depresija 26 bodova

 

 

Sljedeci ce vam dijagram pomoci da klasificirate i vrednujete svoje simptome:

 

Tezina depresije

Rezultat

 

A Poremecaj raspolozenja

B Gubitak nade

C Osjecaji odbacenosti

D Nesposobnost za uzivanje

E Osjecaj krivice

F Potreba za kaznom

G Mrznja prema sebi

H Samoosudjivanje

I Sklonost samoubojstvu

J Placljivost

K Razdrazljivost

L Poremecaj u odnosu s drugim ljudima

M Neodlucnost

N Negativna slika o sebi

O Nesposobnost za rad

P Poremecaj sna

Q Umor

R Nedostatak apetita

S Mrsavljenje

T Hipohondrija

U Gubitak libida

Veselin.Medenica

  • Administrator
  • *****
  • Posts: 975
    • Masaza Beograd
DEPRESIJA
« Reply #7 on: July 11, 2004, 09:56:10 PM »
Lijecenje


 Antidepresivi  djeluju tako sto poticu prirodnu (normalnu) razinu kemikalija u mozgu, koja se moze znatno sniziti tijekom depresije. Za ucinke njihovog djelovanja treba se pricekati barem dva tjedna, no ukoliko nema promjene ni nakon sest tjedana, ponovno otidjite svom doktoru.

 Terapija  kroz savjetovanje uvelike ce pomoci da otkrijete uzroke svoje depresije. Lijecnik vam moze preporuciti dobrog psihoterapeuta ili neku grupnu terapiju za samopomoc.

Kognitivna terapija naucit ce vas da preispitujete negativne misli dok razvijate daleko realisticniji pogled na zivot.

 Tehnike opustanja mogu vam pomoci da pobijedite stres i tjeskobu cesto povezane s depresijom. Pokusajte s tjelovjezbom, jogom, meditacijom ili masazom.

  Promjena stila zivota od velike je pomoci. Reducirajte svoj posao u okvire radnog vremena i ostavite se poroka poput droge i alkohola

 

 

ANTIDEPRESIVI

Najnoviji lijekovi koji se koriste u lijecenju stanja depresije, anksioznosti, panicnog poremecaja, opsesivno-kompulzivnog poremecaja su antidepresivi iz skupine SSRI. Selective Serotonine Reuptake Inhibitors ili inhibitori ponovne pohrane serotonina stabiliziraju razinu neurotransmitera serotonina u mozgu i na taj nacin dijeluju i antidepresivno ali i protiv strahova kao i prisilnih misli i radnji.Za razliku od antidepresiva koji su se prije propisivali imaju daleko manje nuspojava.Lijekovi iz te grupe ne stvaraju ovisnost no potrebno ih je uzimati duze vrijeme. Lijekovi iz te skupine su: Seroxat(Paxil), Prozac,Avoxin,Cipramil, Cipralex(Lexapro), Zoloft. Ti lijekovi pocinju djelovati nakon par dana do par tjedana pa ih treba strpljivo uzimati prema uputama lijecnika.

 

Kako se lijeci depresija?

Prvi korak pri lijecenju znaci donosenje odluke gdje ce se lijecenje provoditi, da li ambulantno ili u bolnici. Lijecenje se moze provoditi lijekovima, psihoterapijom, psihoedukacijom i metodama samopomoci. Osnovu u lijecenju ovih poremecaja predstavljaju lijekovi - antidepresivi, iako ne treba zaboraviti da najbolji rezultat daje kombinacija farmakoterapijskih i psihoterapijskih mjera.
Depresivne se epizode mogu lijeciti u velikom broju u gotovo 70-80% slucajeva. Bolesnika vec na samom pocetku lijecenja treba obavijestiti o tome da je njegov poremecaj vjerojatno nastao kao rezultat medjudjelovanja razlicitih biokemijskih i psiholoskih cimbenika te da ce se u lijecenju koristiti i lijekovi i razlicite psiholoske metode lijecenja. Takodjer je neobicno vazno upozoriti bolesnika da to nije bolest koja se moze vrlo brzo ukloniti i da lijekovi koje uzima ne djeluju poput onih koji se uzimaju kod glavobolje. Djelovanje lijekova koji se koriste u depresiji nastupa sa latencijom od dva, tri, cetiri, a ponekad i sest tjedana. Stoga bolesnika treba upozoriti da izostanak brzog terapijskog ucinka ne znaci da je lijek nedjelotvoran vec samo da ga jos nije uzimao dovoljno dugo da bi iskusio njegovo povoljno djelovanje. Takodjer mu treba objasniti da lijekovi izazivaju odredjene nuspojave koje bas nisu uvijek ugodne. Medjutim, one ukazuju na to da je lijek prisutan u organizmu i da tamo djeluje i da ce uskoro zapoceti i ono djelovanje zbog kojeg ga bolesnik i uzima. S obzirom da nam je poznato u vecini slucajeva kojim se redoslijedom javljaju poboljsanja, to treba prenijeti bolesniku. Treba mu reci da se se nazalost njegovo potisteno raspolozenje popraviti zadnje, ali da ce zato poboljsanje apetita i sna predstavljati rane znakove njegovog nastupajuceg oporavka. Sto se prije pocne s lijecenjem, bolji su izgledi za izljecenje.
Kako napreduje lijecenje, bolesnik treba obavjestavati svog lijecnika o tome kako se osjeca i suradjivati u lijecenju, a to znaci:
pri uzimanju lijekova tocno slijediti upute lijecnika;

napomenuti lijecniku svaku nezeljenu reakciju na lijek, tada ce lijecnik mozda promijeniti terapiju;

bolesnik koji nije zadovoljan tijekom lijecenja treba o tome razgovarati s lijecnikom, mozda ce pomoci promjena lijeka ili psihoterapija;

odmah se javite lijecniku ako se pojave misli o smrti i zelja za samoubojstvom.

 

Sto su antidepresivi?

Lijecenje lijekovima (psihofarmakoterapija) predstavlja temelj uspjesne borbe protiv depresije. Danas nam na raspolaganju stoje brojni antidepresivni lijekovi, razlicitih mehanizama djelovanja. Jedan od cestih uzroka neuspjesne terapije antidepresivima jest nedovoljna doza lijeka ili prijevremeni prekid terapije. Najcesci razlog za to su nuspojave lijekova i/ili neinformiranost depresivnih bolesnika i njihovih obitelji. Danas se drzi nuznim da depresivni bolesnik uzima antidepresive najmanje godinu dana ako je rijec o prvoj depresivnoj epizodi, a 3 do 5 godina ako se radi o ponovljenoj epizodi. Cilj lijecenja nije samo otklanjanje simptoma, nego uspostava dugotrajnog dobrog stanja i prevencija novih depresivnih epizoda.

 

Koje su vrste antidepresiva?

Neselektivni inhibitori ponovne pohrane monoamina
Ovi antidepresivi neselektivno blokiraju ponovnu pohranu neurotransmitora noradrenalina, serotonina i dopamina te tako povecavaju njihovu koncentraciju na spojevima zivcanih stanica. Njihove najcesce nuspojave posljedica su utjecaja na sustav neurotransmitora acetilkolina (tzv. antikolinergicke nuspojave): suhoca usta, zamucenje vida, otezano mokrenje, zatvor, pogorsanje glaukoma, mentalna konfuzija. Takodjer mogu izazvati poremecaj rada srca pa je u bolesnika koji ih uzimaju uputno kontrolirati EKG. U klinickoj uporabi su dulje od 40 godina i njihova je djelotvornost pouzdano dokazana. U ovu skupinu ubrajaju se lijekovi kao sto su klomipramin, maprotilin, imipramin, amitriptilin i drugi.

Selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina (SSRI)
Ovi antidepresivi selektivno blokiraju ponovnu pohranu serotonina, a na druge neurotransmitorske sustave djeluju slabo ili ne djeluju uopce. Ova skupina lijekova nastala je na temelju poznavanja biokemijskog mehanizma djelovanja starijih antidepresiva i ciljano je dizajnirana kako bi se dobilo djelovanje iskljucivo na serotoninski sustav. Njihova selektivnost za serotoninski sustav i slabo izrazen ili nikakav ucinak na druge prijenosnicke sustave u mozgu razlog su njihovoj dobroj podnosljivosti. U ovu skupinu lijekova ubrajaju se paroksetin, sertralin, citalopram, fluoksetin i fluvoksamin. Radi se o djelotvornim i sigurnim antidepresivima. koji se sve vise preporucuju kao antidepresivi prvog izbora.

Neselektivni inhibitori monoaminooksidaze (MAOI)
Antidepresivi iz ove skupine blokiraju enzim monoaminooksidazu (MAO) koji razgradjuje neurotransmitore. Posljedica je povecanje koncentracije neurotransmitora u mozgu. Prva generacija ovih lijekova moze imati opasne nuspojave. Istovremenim uzimanjem tih lijekova i hrane koja sadrzi mnogo tvari zvane tiramin (primjerice fermentirani sirevi i pivo) moze nastati iznenadni, smrtonosni porast krvnog tlaka.

Selektivni inhibitori monoaminooksidaze tipa A
Prvu generaciju inhibitora monoaminooksidaze danas su zamijenili reverzibilni inhibitori monoaminooksidaze tipa A, kao sto je moklobemid. To su sigurni lijekovi, dobre podnosljivosti, a pri uzimanju nije potrebna dijeta.

Ostali antidepresivi
Na nasem i svjetskom trzistu lijekova postoje i brojni drugi antidepresivi, razlicitih mehanizama djelovanja.
Dualni serotoninski antidepresivi: Djeluju kao antagonisti serotoninskih receptora tipa 2 i kao slabi selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina. Predstavnici su trazodon i nefazodon.
Dualni inhibitori ponovne pohrane serotonina i noradrenalina: Predstavnik je venlafaksin, antidepresiv s brzim nastupom ucinka i s dobrom podnosljivoscu cak i tijekom dugotrajne primjene
Selektivni inhibitori ponovne pohrane noradrenalina: Predstavnik je reboksetin.
Pojacivaci ponovne pohrane serotonina: Predstavnik je tianeptin.
Inhibitor ponovne pohrane noradrenalina i dopamina: Predstavnik je bupropion.
Noradrenergicki i specificni serotonergicki antidepresiv: Predstavnik je mirtazapin.

 

Koji ce antidepresiv lijecnik propisati?

Odabir antidepresiva se moze vrsiti na temelju podataka o povoljnom djelovanju tih lijekova u jednog od clanova obitelji ako je taj bio lijecen od depresije, odnosno na temelju podataka o prethodnom bolesnikovom reagiranju na te lijekove ako je on prethodno uopce bio lijecen. Ako takvi podaci ne postoje, lijecnik ce se rukovoditi poznavanjem nuspojava pojedinih lijekova, osobito njihovim sedativnim ili antikolinergickim osobinama, postojanjem tjelesnih bolesti u bolesnika i vlastitim iskustvom.

 

Zasto nekad treba uzimati vise lijekova istovremeno?

Iako je pozeljna primjena samo jednog antidepresiva, cesto su u lijecenju depresije nuzne kombinacije lijekova. U takvim situacijama treba kombinirati lijekove mehanizama djelovanja koji se medjusobno nadopunjuju, tako da dolazi do pojacanog terapijskog ucinka, ali bez vise nuspojava.
Depresiju cesto prate simptomi anksioznosti, stoga se, osobito u pocetku uzimanja antidepresiva, uz antidepresive uzimaju i anksiolitici. Najzastupljeniji anksiolitici su lijekovi iz skupine benzodiazepina. Uporabu anksiolitika treba ograniciti na krace vrijeme, do mjesec dana, zbog moguceg razvoja ovisnosti. Mnogi antidepresivi uz antidepresivni imaju i anksioliticki ucinak.
U lijecenju depresivnih bolesnika sa slabim terapijskim odgovorom na antidepresive nekad primjenjujemo i druge lijekove: hormone stitnjace, litij i antipsihotike. Dodavanje malih doza trijodtironina (hormona stitnjace) poboljsava se djelotvornost antidepresiva i skracuje vrijeme terapijskog odgovora. Dodavanjem litija antidepresivima postize se zadovoljavajuci terapijski odgovor u 50-65% slucajeva.
U bolesnika sa vrlo izrazenom psihoticnom slikom bit ce potrebno u terapiju ukljuciti i antipsihotike. Prednost treba dati novim antipsihoticima od kojih su se neki i potvrdili kao stabilizatori raspolozenja.

 

Kakav je tijek lijecenja?

Lijecenje depresije odvija se u tri faze.
Prva, akutna faza lijecenja traje cetiri do sest tjedana. U bolesnika koji reagiraju na antidepresiv pocetno se poboljsanje moze uociti nakon 2 do 3 tjedna lijecenja, a smanjenje simptoma za 40-50% dogadja se nakon 3 do 4 tjedna. Ukoliko nakon razdoblja od 4 do 6 tjedana redovitog uzimanja lijeka u odgovarajucoj terapijskoj dozi nema zadovoljavajuceg poboljsanja, treba promijeniti lijek tako da se uvede lijek druge farmakoloske skupine, odnosno drugog mehanizma djelovanja. Promjena jednog antidepresiva s drugim antidepresivom dolazi u obzir kada izabrani antidepresiv kojeg smo primijenili prema pravilima odgovarajceg terapijskog pokusaja (terapijska doza u rasponu do maksimalne u razdoblju od najmanje 4 tjedna, a optimalno od 6 do 8 tjedana) nema povoljan antidepresivni ucinak ili kada lijek izaziva teze podnosljive nuspojave. Jedan od cestih razloga terapijskog neuspjeha je subdoziranje antidepresiva (uzimanje antidepresiva u dozi nizoj od terapijski djelotvorne), dok je prijevremeni prekid terapije razlogom ucestalog javljanja novih epizoda.
Ako je postignut dobar ucinak, slijedi druga faza - terapija odrzavanja koja treba trajati godinu dana. Cilj terapije je odrzavanje sprecavanja pojave nove depresivne epizode. U fazi terapije odrzavanja lijek se uzima u istoj dozi kao i u akutnoj fazi lijecenja. U bolesnika u kojih nije nuzna profilaksa (prva depresivna epizoda, potpuno povlacenje simptoma), terapija antidepresivima se postupno ukida. U bolesnika u kojih su se depresivne epizode javljale sa velikom ucestalosti trebat ce nastaviti s profilaktickom terapijom koja traje najmanje 5 godina, a nekad i dozivotno. U slucajevima kada se nakon odredjenog vremena odlucimo na prekid terapije on mora biti postupan.

 

Kada se lijekovi za depresiju trebaju uzimati dozivotno?

Ponekad se uzimaju dozivotno jer se radi o dugotrajnoj i upornoj bolesti koja ako se ne lijeci, traje mjesecima i nakon kracih razdoblja poboljsanja dolazi do nove epizode bolesti. Vazno je uzimati terapiju toliko dugo koliko je odredio lijecnik, a ne prekidati lijecenje kada se bolesnik osjeca zdravo. Svaki samoinicijativni prekid terapije znaci povratak bolesti. Dugotrajnu terapiju antidepresivima treba vecina bolesnika s 2 ili vise depresivnih epizoda, svi bolesnici s 3 ili vise depresivnih epizoda, bolesnici lijeceni elektrostimulativnom terapijom i bolesnici kod kojih nije postignuto potpuno povlacenje simptoma.

 

Kako sprijeciti povratak bolesti?

Nakon sto nastupi remisija (povlacenje simptoma) depresije, preporuca se da bolesnici koji su tijekom akutne faze bili lijeceni antidepresivima, nastave uzimati iste lijekove u istoj dozi tijekom godinu dana, a po potrebi i dulje ako tako odredi lijecnik. U spomenutom vremenu preporuca se redovita psihijatrijska kontrola, a broj posjeta u ovoj fazi ovisi o vrsti odabranog lijecenja i klinickom stanju bolesnika. Najbolja prevencija ponovnog pojavljivanja depresije je uzimanje antidepresiva kao terapije odrzavanja, cak i neko vrijeme nakon sto su se simptomi posve povukli. Terapija se smije prekidati samo u dogovoru s lijecnikom! Ako se nakon prekida terapije simptomi depresije ponovo pojave, treba odmah zapoceti s uzimanjem antidepresiva kako bismo na vrijeme sprijecili daljnju progresiju bolesti.

 

Uzrokuju li antidepresivi ovisnost?

Nekad se lijekovi za depresiju uzimaju dozivotno, ali ne uzrokuju ovisnost. U slucaju prekidanja terapije koju je propisao lijecnik, doze lijekova se smanjuju postupno.
Antidepresivna sredstva nisu stimulativi kao npr. amfetamini, nego depresiju postepeno, kroz 4 do 6 tjedana, smanjuju dok se normalno raspolozenje ponovo ne uspostavi. Uobicajeni strah od ovisnosti je neutemeljen; prava ovisnost, pracena neizdrzivom potrebom, zloupotrebom, te potrebom za sve vecim kolicinama da bi se osigurao isti ucinak, nepoznata je kod uzimanja antidepresivnih sredstava, cak i ako se lijek uzima vise mjeseci ili godina.

 

Sto je psihoterapija i kakvo je njezino mjesto u lijecenju depresije?

Lijecenje psihoterapijom (terapijom razgovorom s educiranimn strucnjakom - psihoterapeutom) bez psihofarmakoloskog lijecenja moze biti prikladno za bolesnika s blagim depresivnim poremecajem. Psihoterapija se preporuca kad postoje znacajni psihosocijalni stresori, unutarnji psihicki sukobi, medjuljudske poteskoce.
Izbor psihoterapijske metode ovisi o specificnim ciljevima, duzini lijecenja i ucestalosti seansi, te raspolozivosti terapeuta educiranih za odredjenu tehniku, ali i uvazavanju bolesnikovih zelja. Psihoterapija ima znacajni utjecaj na povecanje povjerenja bolesnika u uspjeh lijecenja i motivira bolesnika za redovito uzimanje lijeka. U lijecenju depresije kao specificni pristupi koriste se interpersonalna, kognitivna i bihejvioralna terapija, a rjedje i drugi oblici psihoterapije.


Interpersonalna terapija  je vid kratkotrajne psihoterapije koja se obicno sastoji od 12 do 16 tretmana koji se odvijaju s razmakom od tjedan dana. Karakterizirana je aktivnim terapijskim pristupom pri cemu se naglasava uloga sadasnjeg bolesnikovog stanja i potreba odgovarajuceg socijalnog funkcioniranja. Tijekom terapije ne razradjuju se obrambeni mehanizmi niti unutarnji konflikti. Glavni naglasak u terapiji je usmjeren na interpersonalne odnose. Interpersonalnom terapijom pokusavamo pomoci bolesniku fokusiranje na nedavni znacajni dogadjaj, npr. gubitak, socijalnu izolaciju i druge interpersonalne faktore koji mogu utjecati na razvoj depresije.


Kognitivna terapija  depresije se temelji na shvacanju da je kognitivna disfunkcija vrlo znacajna u nastajanju depresije. Pretpostavlja se npr. da je sva apatija i smanjenje energije rezultat zivotnog ocekivanja pojedinca, odnosno njegovog osjecaja neuspjeha na svim zivotnim podrucjima. Cilj je kognitivne terapije da se smanji depresija i da se sprijeci njeno ponovno javljanje pomazuci bolesniku da spozna i ukloni negativno razmisljanje, da razradi alternative i stvori fleksibilniji nacin razmisljanja i izvjezba nove kognitivne i bihejvioralne odgovore (promjena ponasanja).  


Bihejvioralna terapija  je vrlo strukturirana i opcenito kratkotrajna. Pri tome se nastoji sto je moguce vise utjecati na promjenu ponasanja sto se smatra kljucnim u otklanjanju depresije. Bihejvioralna terapija ukljucuje tehnike planiranja aktivnosti, samokontrole, vjezbanje socijalnih vjestina i rjesavanja problema.  


Premda obiteljska terapija ne predstavlja primarni terapijski pristup u lijecenju depresije, ona moze biti vrlo znacajna u slucajevima gdje je zbog bolesnikovog stanja znacajno narusen obiteljski sklad i funkcioniranje cijele obitelji. Obiteljska terapija ispituje ulogu depresivnog clana u ukupnom dobrom psiholoskom funkcioniranju cijele obitelji, a s druge strane ispituje ulogu cijele obitelji u odrzavanju depresije.


Psihodinamska psihoterapija nema znacajnu ulogu u lijecenju depresije.


Grupna psihoterapija je indicirana kada postoje teskoce komunikacije i socijalne adaptacije.

sasabraj

  • *
  • Posts: 2
odlican topic
« Reply #8 on: January 30, 2006, 04:33:09 PM »
Sjajan topic,ljudi i ne znaju kako je u nasoj populaciji prisutno anksiozno - depresivnih osoba,ciji je zivot rutina i pakao.
Zanima me jedna stvar:cesto se bavim sportom,i uzimam dodatak L fenilalanin,koji pospjesuje mentalne procese(zna se i kako,prekursor noradrenalina i serotonina).Da li neko ima iskustvo sa ovom divnom aminokiselinom?

sand

  • Guest
DEPRESIJA
« Reply #9 on: March 25, 2006, 09:49:18 AM »
L-FENILALANIN deluje na ravnodušnosti i potištenost. Iz ove a.k. stvara se i feniletilamin, koja se nalazi i u èokoladi, a koja "podiže" raspoloženje do oseæaja zaljubljenosti. Uzimanje 500-1000 mg dnevno na prazan želudac, može poslužiti kao nadoknada kod odricanja od kofeina, ali ne preporuèuje se srèanim bolesnicima jer može podiæi pritisak. Ima još jedno delovanje, smanjuje razgradnju endorfina koji kontrolišu bol. Interesantno delovanje je i suzbijanje apetita.

Sheki_M

  • *
  • Posts: 18
L-FENILALANIN
« Reply #10 on: March 25, 2006, 09:06:07 PM »
GDE SE MOGU NABAVITI PREPARATI KOJI SADRZE OVU A.K.

HITNO POTREBNO:))))

HVALA
Vse, za kar ne vemo vzroka, se nam zdi nenavadno. Tako je, že od kad pomni èloveštvo.
kitajski pregovor

sand

  • Guest
DEPRESIJA
« Reply #11 on: March 25, 2006, 09:33:07 PM »
DL-phenyalanin 500 mg
DLPA je mešavina podjednakih delova D (sintetièkog) i L (prirodnog) fenilalalina. Proizvodeæi aktivirajuæe hormone nalik na morfijum, zvane endonefrini, on pojaèava i produžava sopstveno reagovanje organizma pri otklanjanju bola prilikom povreda, nezgoda i oboljenja. Izvesni enzimski sistemi u organizmu neprestano uništavaju endofrine, ali DL-fenilalanin delotvorno obuzdava te enzime, omuguæavajuæi da endofrini obave svoj posao otklanjanja bola. Osobe koje pate od hroniènih bolova imaju niži nivo aktivnosti endofrina u krvi i moždano-kièmenoj teènosti. Pošto DLPA može da povrati normalan nivo endofrina, on stoga može i da pomogne organizmu da prirodno umanji bol bez upotrebe lekova, štaviše, pošto je DLPA u stanju da selektivno blokira bol, on može delotvorno da otkloni hroniène dugotrajne neugodnosti, a da pri tom dozvoli prirodnim odbrambenim mehanizmima organizma da neometano reaguju na kratkotrajne akutne bolove (opekotine, posekotine i slièno). Delotvornost DLPA je èesto podjednaka ili veæa od morfijuma i ostalih derivata opijuma, ali se DLPA razlikuje od lekova koji se prepisuju na recept ili koji se kupuju u apoteci po tome što: - ne stvara naviku - ublažavanje bola s vremenom postaje još delotvornije (ne razvija se otpornost na DLPA) - ima snažan antidepesivni efekat - spreèava delovanje enzima koji uništavaju encefaline. koji otklanjaju bol - može neprekidno da ublažava bol bez uzimanja lekova - blagotvomo deluje u sluèajevima vitiliga i odvikavanja od alkohola - netoksièan je - može se kombinovati sa bilo kojim drugim leèenjem ili terapijom da bi se poveæala korisnost a da pri tom ne doðe do opreènog uzajamnog delovanja - koristan je osobama koje boluju od Parkinsonove bolesti - deluje kao prirodni ublaživaè bola u stanjima kao što su povrede pri naglom trzanju glave, osteoartritis, reumatoidni artritis, bol u krstima, migrena, grèevi u nogama i mišiæima, postoperativni bolovi i neuralgija Na DLPA režimu bol nestaje obièno u toku prve nedelje (za neka èetiri dana, pa èak i dan-dva, mada se u nekim sluèajevima dešavalo da se taj rok protegne na tri do èetiri nedelje).
   
UPOZORENJE: DLPA je kontraindikovan za vreme trudnoæe i za bolesnike od fenilketonurije. Buduæi da podiže krvni pritisak, osobe sa srèanim tegobama i hipertenzijom bi trebalo da se posavetuje sa svojim lekarom pre ukljuèivanja u bilo koji DLPA režim. Mada, obièno mogu da ga uzimaju, ali nakon obroka. Ne uzimati više od 1500 mg dnevno. Nekim Ijudima je dovoljno da uzimaju DLPA tokom jedne nedelje u mesecu, drugima je potrebno neprekidno uzimanje.

nešto više na http://www.atpsport.co.yu/home/php/grupa.php?Grupa=Amino%20Kiseline

Sheki_M

  • *
  • Posts: 18
hvala
« Reply #12 on: March 26, 2006, 07:35:04 PM »
HVALA na iscrpnom i veoma brzom odgovoru...
Vse, za kar ne vemo vzroka, se nam zdi nenavadno. Tako je, že od kad pomni èloveštvo.
kitajski pregovor

sand

  • Guest
DEPRESIJA
« Reply #13 on: March 26, 2006, 09:54:15 PM »
:wink:

sand

  • Guest
DEPRESIJA
« Reply #14 on: March 26, 2006, 10:57:17 PM »
Teenage Depression Raises Domestic Violence Risk
PerfectMatch
Sunday, March 26, 2006

   AARP
   PerfectMatch

Depression statistics and studies are always sobering, but perhaps no findings are as grave as those concerning teenage depression. Studies show that up to one in every eight teenagers experiences depression. An additional 20% show symptoms that put them at risk of chronic teenage depression. While the consequences of untreated depression can be devastating regardless of the age of the sufferer, a new study finds that teenage depression sufferers may be among the most vulnerable to additional consequences of all... Recent surveys indicate that up to three million teenagers in the United States alone suffer from adolescent depression. What's more troubling, experts estimate that four in five teenage depression sufferers will not receive adequate forms of treatment. Many will not be treated because their parents and teachers miss the symptoms, while others may carefully disguise the severity of their symptoms out of shame or fear of reprisal. The stigma of teenage depression, however, does not come without a high price both individually and socially. A new study makes that price more clear and shocking than ever.
http://www.lifescript.com/articles/5272.asp?page=1